Hvala svima na čestitkama i brizi za
A sad nakon sto sam ubila oko
i prezivjela sretnu vjest
evo par mojih dojmova od jučer.
Unaprijed se ispričavam zbog količine teksta, ali novonastala situacija apstinencije od rada s psom izvlači ono najgore iz mene.
Možete sve pročitati u nastavcima.
Krenuli smo ranom zorom, ako se to zorom moze nazvati, pokupili se i u 4.30 krenuli prema Slo. Sve je manje vise bilo
dobro do Celja. Tu smo se po dobom starom običaju izgubili te upoznavali mjesto nekih 45 minuta. Lijepo je to mjesto Celje.
I da nije bilo jedne gđe. koja nije imala pametnijeg posla u pol 7 ujutro, vjerojatno bi jos danas kruzili ulicama Celja.
Sigli smo na trern u 10 do 7, uspjeli se prijaviti, isprobati u 5 min prepreke, i juriš do terena za traženje.
Ja sam tražila prva u pol 8.
Ruševina se sastojala od zgrade u obliku slova L i dvorišnog djela na kojem su bili kupovi cigala te ostalog otpada vjerojatno
od zgrade koja je na tom dijelu bila prije. Sve zajedno negdje cca 800 - 1000 m2 i to u jednoj razini.
U traženje se kretalo s jednog od krakova zgrade, i s te pozicije se nije smjelo pomaknuti dok pas ne pronađe prvog markiranta.
Nakon prijave sutkinji, možd ju i znate Mirela Bosnar
krenuli smo u akciju.
Pustila sam Lynn ravno po hodniku koji je išao po sredini prvog kraka zgrade krenula je i ušla u prvu prostoriju lijevo i ubrzo izašla van.
Odlučila sam ju poslati ponovno po hodniku što dublje, otišla je nekih 40 m izašla van na desno i napravila krug po vanjskom djelu ruševine i vratila se meni.
Nakon toga poslala sam ju po hodniku ravno ( idi, idi, idi, Vedrane ) ona je otišla u nepoznato i nestala. I tako stojim ja vani vatrica pucketa u blizici,
vjetrič piri, sunce sja, ljudi oko mene lagano čakulaju kao da su na izletu, a nje nema. Prolaze minute... U jednom trenutku mi se učinilo da čujem
cvilež, ne reagiram, mislim učinilo mi se ... vatrica, vjetrič, sunce. Kad u jednom trenutku kaže meni Mirela, pas ti laje
Uglavnom našla je markiranta u zadnjem dijelu zgrade i od tamo gdje sam ja stajala nisam ju nikako mogla čuti.
I naravno trk prema tamo probijanje kroz mišiju rupu ( ljudi inace rukak smijete i skidati
) dolazak do xy prostorije, markirant je bio zatvoren,
iza nekakve "kašete" poduprte s nekakvim drvetom i Lynn pokraj njega
Odmor, voda, čitajte pokušaj odmora i vode.
Drugi puta sam ju pustila da traži po nakupinama na dvorištu, par puta sam ju slala tamo, možda i par puta previše,
izgledalo mi je da ne ulazi dovoljno duboko i da nije pretražila cijelo područje. uz Mirelinu napomenu da se smijem kretati okolo tih nakupina
U jednom trenutku nekih 4-6 m od mene na jenom humku Lynn se počela vrtiti, stala zalajala par puta, pogledala me i prestala
OK mislim si ja markirant je tu, ajmo čekati da nastavi lajati
ona stoji i gleda mene
gledam ja nju, u glavi vrtim film, ok nesmjem joj reči glas, ali smijem reči traži. I ja sad onako potuno
traži , traži, traži tu se malo promuvala i odlučila prolajati, bljeda slika njenog lajanja, ali ....
drugi je pao. što da kažem s obzirom da nikada u životu nije imala markiranta stavljenog na taj način pod zemljom ja zadovljna + znam na čemu moram poraditi.
Odmor, voda.
Ponovno sam ju prosljedila u zgradu i taj put je doslovno odmah skernula u prostoriju u kojoj je bio markirant i odmah počela lajati. Naravno opet trčanje kroz mišiju rupu, opet ruksak na leđima,
mrkli mrak, lampa slaba ( baterije promjenjene dan prije ) rezervna u ruksaku, ali bitno da ja imam puder
Nakon trečeg sam odlučila još jednom ju pustiti da pretraži kupove, probala par puta sa svih strana, poslala ju u sredinu,okolo, preko ....
Tu sam odlučila da i meni i njoj treba duži odmor, imali smo još 9 min 3 pornađena markiranta i po mome 70-80% pretraženog područja. Pustila sam ju da se jedno 2-3 min odmara.
Odlučila sam ju ponovno pustiti na početku zgrade ali kroz druga vrata, jednostavno razmišljajući ako promjenim perspektivu ....tko zna
Nakon par sec i četvrti je pao
Opet trk, mrak, baterija otkazala, dođem uđem u hodink čujem pas laje, ali nema nigdje nikog
mrak
Na kraju hodnika napravili su improvizirani zid od kartona/stiropora s otvorom u visini očiju, pogledam ja vidim markirant gleda mene ja nju, ali gdje mi je pas
Pogledam kroz rupu a moja
stoji lijepo unutra pokraj markiranta, toliko o nemogučnosti dolaska do markiranta na 2.
184 a da smo trenirale kako treba moglo je biti i bolje.
Nakon toga smo se vratili na teren, poslušnost smo odradili s lijevom nogom (44/50) malo sam zeznula ja malo ona, ona više nego ja , kako bi se reklo imali smo i boljih dana.
Prepreke 47/50 tu ja snosim odogvornost u potunosti. Sudio je Matjaž i oduzeo mi bodove svugdje gdje bi i ja sama sebi oduzela da sam sudila.
Evo tako je to izgledalo iz moje perspektive.
I što da vam kažem nego ima nekog posebnog čara u ispitima i natjecanjima, neke stvari ne mozete doživjeti na trenizima.
Obečavam više niti jedan ovako dugački post neću napisati
Home 
Latest images 
Search 
Log in 
).
. Sve nas zanima pa budi tako dobar i piiiisi!
A ostali, bit ce bolje... pozdrav do sutra! 
