Svjetsko prvenstvo 2011, Chastre/ Belgija

Eh da, i Nina: još jednom hvala na lijepim i iscrpnim izvješćima, to je to

Ne znam, ja još uvijek vjerujem da je izgled terena bio najveći problem i da se više na to treba koncentrirati da se trenira na takvim terenima nego na ometače na ruševini

Možda zato što imam psa koji se ne osječa ugodno u prisustvu stranih osoba no na terenu traženja baš nikada nisam imala problema da su ju ljudi imalo smetali. S druge strane vidjela sam puno pasa koji na ovakvim hupserastim terenima nisu znali što se očekuje od njih već bi se kod usmjeravanja samo premještali s jednog "brijega" na drugi te tražili vodičevu podršku tipa "jesi li htio da se tu popnem?".
A mi smo znali na treningu napraviti vježbu da ometači (istina 1-2 ometača) hodaju po skrovištu na kojem je markirant i to psima nije predstavljalo problem, to je bilo veće iznenađenje vodiču kako je to njegov pas uspio izvesti nego što je to bilo teško samom psu.

U svakom slučaju ja bi tako na temelju ovog iskustva prvenstveno više radila na terenima koji nisu "zgradasti" i tek nakon što to izradim na terene bi ubacivala strane osobe koje bi ometala hodajući po skrovištima.
Ima pasa koji su sami po sebi talenti u rješavanju nekih situacija koje nismo trenirali no to su iznimke i ne možemo se uvijek oslanjati na taj talent pogotovo ne na svjetskom prrvenstvu.

A šume.... to je baš žalosno... ne bi bila Jerneji u koži

Jooooj, šume...mene to stvarno zanima...uopće mi nije jasno.

Zanima me da li se u šumi ikad 'testiraju' skrivališta (kao u ruševini) prije natjecanja s nekim iskusnim psima? Ili to nema smisla jer se vjetar mijenja itd?
Jer večina skrivališta je, vjerujem, otkrivena, samo od različitih pasa, što znači da je bilo moguće naći ih (no ono što Božena spominje...moguće da su neki otkriveni nabadanjem psa na markiranta, a ne da je pas uhvatio miris) i zbilja je nevjerojatno da se nije niti kod jednog psa poklopilo da je našao sve markirante.

Krivnja suca...teško, ali da je čudno da od 40-50 pasa tamo nitko ne nađe sve...
Također sumnjam da niti jedan od tih pasa nije vrhunski pas i u šumi i u ruševini. Sumnjam da samo hrvati s istim psom treniraju obje discipline. Mislim da je činjenica da je ovo svjetsko prvenstvo i ne dolazi tamo bilo tko. OK, sigurno ima lošijih pasa, ali oni su u manjem postotku.

Molim bilo koga tko sazna neki podatak koji bi mogao ovo razjasniti, od Jerneje ili bilo koga, neka podijeli s nama.

Joooooj opet vam moram napisati jedan ogroman post jer su ove dvije tako LIJENE za to....

Dakle.

Brynn šepa. Danas smo dobile 39 na poslušnosti, odradila je vježbe, ali svugdje smo izgubili po nešto. Taman malo prije ulaska na teren je još i dobila proljev. Poslije sam tek skužila da šepa, Tanja kaže da je vidjela i prije, ali me nije htjela uznemiravati. Sad je na poštedi nekoliko dana. Ispipala sam je uzduž i poprijeko i mislim da nije ništa ozbiljno, vjerojatno se malo istegnula pri tom padu i sad kad se sve ohladilo dva i pol dana kasnije ju je počelo boljeti. Oduševljena sam svime time i sad bih samo htjela natrag doma.

Bili smo popodne gledati šumu. Imale smo namjeru malo trenirati, no kada smo došle tamo je već bilo užasno puno ljudi. Ispalo je da je to ekipa predvođena Resi i voditeljem terena ispitivala skrivališta. Pustili su tri psa, iz Mađarske, Nizozemske i Njemačke, sva tri malinoisa, i provjeravali može li se to naći. Sad smo i Petra i ja vidjele šumu i kaj da vam kažem - ne izgleda nemoguće. Prvih 200 metara je zbilja lagano, čak postoje i mjesta koja su totalno otvorena, nisko raslinje, ali stvarno nimalo gusto, vidiš psa svih 50 metara. Na početku je jedino nešto naslaganih drva, ali na čistini. Zadnjih 100 metara je jedino problematično, ali samo s lijeve strane, desno je polje tako niske kuruze i tako rijetke da se tamo osoba može sakriti samo da iskopa rupa (što naravno nisu napravili). Šikara je dosta gusta, ali ima između prolazića, čak su do jednog markiranta (zadnjeg) suci napravili puteljak na koji se može doći s poprečnog puteljka na koji od staze pošalješ psa. U šikaru je pas mogao doći i odotraga, iz šume, jer je bila relativno kratka. Zadnje skrivalište su tvrdili da je predaleko, da je 86 koraka, ali organizatori kažu su mjerili teren GPS-om (iako znamo da i GPS ne mora biti posve pouzdan). Da je možda teže, jest, ali s druge strane desnih 100 metara skoro pa da uopće ne treba pretraživati. Svi imaju razne teorije, milijun ljudi se žalilo, zato su valjda i napravili tu probu. Na kraju je Resi svima okupljenima održala kratak zaključak: da je istina da se tamo ne zadržavaju mirisi, da je možda bilo malo predaleko, ali da ona mora još sve to staviti na papir i onda će napisati zaključak koji će poslati svim NRO-ima ili kao dopis ili u sklopu iro newslettera. Tako da ćemo sve još vidjeti.

Uspjeli smo malo pričati s Jernejom, malo je bolje izgledala, i dalje je zovu na suđenja. tako da se nadamo da neće biti posljedica za nju.

Danas je ceremonija zatvaranja bila prestrašna. Žena koja je najavljivala nije uopće znala engleski, umjesto congratulations je izgovarala felicitations, prozivali su prvo prvog, a onda drugog, pa trećeg. I to doslovno tonom kojim bi u dućanu vikali: Marko iz odjela mesa molimo javi se na blagajnu. Prestrašno. Petru su pročitali da je iz Mađarske (čitali su sve kvalificirane). Šume su jednostavno preskočili. Timski se samo češki tim kvalificirao i nijedan drugi. Složili su teren tako da smo mi bili iza postolja. Užaaaaas. Kao nekakvo seosko prošćenje. I na kraju su došli žena i lik iz Ukrajine, strogo vojnički odjeveni, ona iza njega jer je ipak komunizam još uvijek blizu nas, i sretno preuzeli zastavu. Mislim da bi to svjetsko bilo mnogo bolje organizirano od ovoga. Ruševine: prvi golden, drugi boseron, treći ptičar. Nijedan malinois nigdje na postolju. Border na postolju na tragu (i nijemac). Voda golden i flat.

Joj, toliko vam toga o samom terenu nisam napisala. Polje, polje, polje. Krug nepokošene trave usred terena poslušnosti. Grbe i krtičnjaci po terenu. Kraj terena prepreka ograda koja je istovremeno ograda od neke farme prepune pasa. Koji su naravno trčali i lajali usporedno s psom koji radi prepreke. Hrpa ih je bila, neki rot, par malinoisa, i još neke lude pasmine. Gomila ljudi na vratima kroz koju se moraš probijati da uđeš na terene. Posjetitelji posvuda. Kao seosko prošćenje. Imamo gomilu slika da vam to pokažemo. Od poljskog drvenog wc-a na aerobnu razgradnju, nema vode nego posipaš piljevinu. Poljski put i kosina da se popneš do terena. Vojnički šator veliki za sastanke. Tamo je bila i svečana večera. Zgrabite djeco svak svoj tanjur i marš u red čekat hranu! Mi došli prekasno, nema mjesta. A platili večeru i obećali su dovoljan broj mjesta. Naravo sa strane prazan stol za IRO velikane. Tamo nam ne daju. Doleti Tanner i vidi nas kako stojimo, sažali se i za 3 sekunde nas ubaci na the stol dok ga je organizatorica samo tužno gledala jer smo im poremetili koncepciju. Odemo po hranu, naravno svinjetina, ali priloga imaš koliko ti oni daju. Poljska kuhinja. Presmiješno.

Ja sam vam trenutno u fazi da ako je ovo svjetsko: hvala, ali ne hvala. Uvjerava me Tanja da inače nije tako, ali za prvo iskustvo... Uf.

Dodatak što se tiče ruševine: mislim da nijedan od naših pasa nikada nije radio da je oko njega 12 ljudi koji se BACAJU na njega čim uhvati miris. To nisu promatrači, to su napasnici. Ne mogu vam to bolje opoisati, to ste trebali doživjeti.

Dodatak koji mi Petra diktira jer naravno da vam ga ne bude sama pisala:

Mađar jedan (Peter) je pao jer mu je sudac računao dva lažnjaka - stvar je bila u tome da je pas našao markiranta, izvadili su ga i zatvorili skrivalište. Pas se naravno na to skrivalište vratio i lajao ponovno, i sudac mu je to računao kao lažno. Na to su Mađari poludjeli i išli se žaliti - jer tko je vidio da se izvuče markiranta, zatvori skrivalište i očekuje od psa da mu je 10 sekundi kasnije jasno da tamo više nikoga nema??? Žalba im je uvažena, nekako su od tog trena prestali to računati kao lažnjake, i Peter je mogao još jednom tražiti i prošao je s preko 180 bodova (iako je pao prepreke pa mu to nije ništa značilo, ali sam je rekao da je stvar principa).

Nina ti dobiš čokoladu ove dvije ništa

Da li je tko od pasa s kojima su probali šume našao sva tri markiranta ?

Samo da čujem još jednom da se itko ikad više žalio na Rumunjsku

Ajde sad na spavanje i sretan put doma

Nina, hvala!

Ej ljudi, pa 3. u ruševinama je Andrej iz KVRPK-a, nije to bilo koji ptičar, to je dragi kolega iz dežele

Andrej, bravooooo!!! Rekla sam ja da je pitanje vremena, ma svaka čast, baš mi je drago

Nina svaka čast i puno hvala na iscrpnim izvješćima.


Ako se dogodine slučajno ne plasiraš, treba te poslat ko izvjestitelja.

Joj stvarno ne zvuči da je svjetsko bilo uopće na razini

Nina oduševljavaš me sa svojim izvještajima, najiskrenije se nadam da ćeš i sljedeće godine ići na svjetsko jer kroz tvoje izvještaje dobijemo osječaj kao da smo i sami bili tamo

Živo me zanima što će Ressi reči za teren šuma. Uf... 86 koraka za zadnjeg markiranta ... Meni se čini da je općenito najteži dio traženja u šumama psa poslati 50 m u dubinu, a ako je on sakriven još dalje od tih 50m lako je moguće da su izrađeni psi dolazili do 50-60m i ne bi išli dalje jer su tako naučeni i da zbog toga nisu našli tog zadnjeg markiranta. Evo to bi mi imalo još najviše smisla

A i ovo da je odsuđeno lažno nakazivanje na skrovištu na kojem je maloprije izvučen markirant stvarno se zabrinjavam kako je taj sudac i ostale situacije sudio. Ne bi se čudila da je on dao napomenu ometačima da budu "nametljivi" psima kada osjete miris jer i to ako su radili ne bi smjelo biti dopustivo

Stvarno ne kužim da su se htjeli prihvatiti tako velike organizacije i onda je s dvije lijeve ruke napravili...

Šta se tiče ometača na ruševini, pogledala sam tko su bili suci... E pa, mene je jednom tako zaskočio na ispitu sa svojim pomagačima Sedlak mlađi, a sada gledam da je pomoćni sudac na ruševini Sedlak stariji... slučajnost ili ne, vi sami zaključite, ja svoje mišljenje imam po tom pitanju već nekoliko godina

Nina, ti i ako se ne kvalificiraš sa Brynn sljedeće godine, šaljemo te kao dopisnika

Brynn wrote:

...Od poljskog drvenog wc-a na aerobnu razgradnju, nema vode nego posipaš piljevinu.

hahaha, wc na aerobnu razgradnju vidim da je Nina uspješno apsolvirala kolegij "Higijena i držanje životinja" To se sluša na drugoj godini, zar ne?

Da, Ivane.
bio je iscrpan izvještaj na unutarnjim vratima wc.a o tome kako stvar funkcionira. ako nekoga zanima, mogu održati seminar.