Prva stvar koju ću reći - nikad ne vjerujte Darji
!!! Jednom mi obeća sunce i more i dobim kišu i buru, a drugi put šumu poput Dotrščine, a dobim džunglu
!
Rudač me stvarno iznenadio, jer sam bila fakat nervozna kad sam vidjela koliko šetača ima u tom nesretnom parku i bila sam uvjerena da će ga zbuniti toliko stranih ljudi na koje ne smije lajati i tih nekoliko na koje bi trebao... Ali on uopće nije bio zbunjen. Dapače, bio je full nabrijan i stvarno je predivno lajao na pronađene markirante bez ikakve i najmanje naznake da razmišlja da bi ih napustio. A kad sam mu rekla "Bravo!" i krenula natrag na put bio je totalno cool i sretan, otrčao natrag do ruksaka i tamo me čekao da idemo dalje tražiti. Baš me oduševio
! Do pola terena je stvarno često samostalno revirao, iliti bez mojeg usmjeravanja samostalno temeljito pretraživao šumu s lijeva na desno. Malo je usporio nakon prvog markiranta, ali onda je uz malo nagovaranja opet krenuo motivirano tražiti. Trčao je u svom prepoznatljivom galopu sve do kraja terena
. I kad nam je ostala zadnja minuta, a ja više nisam znala gdje bih ga poslala, lijepo sam ga zamolila da sam odabere - hoće li lijevo i desno - i on je odabrao desno i našao zadnjeg na 300-tom metru
(Darja - možda bi ti mogla tako i s Lynn
). Sve nas je iznenadio, ja sam bila uvjerena da smo opet kiksali na zadnjem, a Jerneja je bila uvjerena da smo nekog fulali jer joj voditelj terena nije dobro ucrtao pozicije markiranata...
.
Šuma je bila izuzetno gusta, na pojedinim dijelovima tako jako da s puta uopće nisi mogao nigdje pustiti psa da uđe u šumu. Lijane, trnje i hrpe neprohodnog pikavog grmlja. Nije bilo šanse da ga vidiš dok traži, nego tek kad ti se odluči vratiti i dođe na put. Na cca dvije trećine, šuma je bila razdjeljena uskim pojasem livade. Bila je i ispresijecana s dosta uskih putića. Mislim da je bilo oko dvadeset stupnjeva i osjetilo se blago strujanje zraka.
Svi smo baš uživali, i u ispitu, i u druženju, i posebnom tretmanu njihovog Crvenog križa i u neprekidnom gubljenju
. I svi smo pukli na svoje načine - Nina ushićena Brynnčicinim odličnim traženjem nije primjetila "majušni" viličar od par tona i opala prek njega tako da su je Talijani strpali u kola hitne pomoći i odvezli je u bazu da joj pruže pomoć, ja sam nakon traženja naizmjence grlila Jerneju i Ninu i Rudija sve dok me nisu izbacili s terena, a Vekica je pod tremom uspio zaboraviti kako izgleda shema hodanja i bezveze izgubio tih bedastih 3 boda koja su mu falila
.
Brynn i Vir su tražili tako dobro da je to meni kao promatraču izgledalo totalno neozbiljno - traži, vau-vau, traži, vau-vau, traži, vau-vau i traži, vau-vau - doslovno tim tempom i brzinom
.
Teško je strpati sve u jedan post, tak da je to za sada sve
. E da, Alois voli lajave i blesave pse
.
Home 
Latest images 
Search 
Log in 
Dajte par riječi kako su suci gledali i ocjenjivali lajanje/kopanje 
