Spasioci KOSSP Zagreb
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

Spasioci KOSSP Zagreb

Ekipa spasilačkih pasa KOSSP Zagreb
 
HomeHome  Latest imagesLatest images  SearchSearch  RegisterRegister  Log inLog in  

 

 Rezime 2005.

Go down 
AuthorMessage
Mirela
Dođi da te čiko spasi
Mirela


Number of posts : 812
Points : 6384
Registration date : 2009-03-10

Rezime 2005. Empty
PostSubject: Rezime 2005.   Rezime 2005. Empty21/3/2009, 16:41

2005. godina je godina kad smo prvi put organizirali ispite u Hrvatskoj. To je godina kad smo se prvi put učlanili u IRO, kad smo otišli na naše prvo svjetsko prvenstvo i - rasturili.

Pa, eto malo povijesti za sve one znatiželjne...

Rezime 2005.

Kada mi je rečeno da bih trebala napisati članak koji bi na jednom mjestu sadržavao sva događanja vezana uz rad spasilačkih pasa u našem Klubu bez razmišljanja sam prihvatila. Razmjere toga što sam sve trebala navesti, shvatila sam tek par dana kasnije. Jednostavno rečeno, ZAISTA smo bili aktivni protekle godine!
U prvi mah nisam znala otkud uopće započeti no, kako to obično biva s pisanjem, u jednom trenu ideja se rodi sama od sebe i obično je to nešto vrlo jednostavno. Sjetih se naime da je najbolje početi od same svrhe postojanja nečeg, a to je u ovom slučaju pronalaženje nestalih osoba...
Osjetilo njuha je sigurno najcjenjenije osjetilo u pasa koje su još u 18. st. zapazili redovnici samostana Sv. Bernard koji su se svojim velikim psima danas danas poznatim kao bernardincima, služili za pronalaženje nestalih u lavinama. Drvena bačvica ispod psećeg vrata, široki, dobroćudni pogled i nadasve plemenita svrha, te je predivne gorostase proslavila širom svijeta i udarila temelj za razvoj spasilačkih pasa.
Mi nismo tražili u lavinama jer katastrofa te vrste baš i nema u Hrvatskoj. No, zato smo bogati planinama i šumama u kojima se ponekad ljudi zagube ili ozljede. Prošle smo godine tako triput bili pozvani u akcije traženja. Bilo je to u Stubici, Borčecu i Čopcima. Akcija u Stubici završila je zapravo dan nakon potrage kad su nestalu osobu pronašli puno dalje od mjesta na kojem se tražilo. Ponekad se dese i zanimljive situacije poput one u Borčecu gdje je “nestali” planinar pronađen živ i zdrav kako, nakon dva dana nenajavljenog izbivanja od kuće, šeće po svojoj omiljenoj cesti. Takve završetke akcija ipak najviše volimo.
Same akcije traženja jako variraju po težini. Nikad neću zaboraviti jednu akciju usred zime kada smo po plešivičkim bregima gazili nanose snijega i propadali po pola metra na mjestima gdje je snijeg prekrio božikovinu. U jednom trenu ispred nas je ležala duboka dolina koju smo morali prijeći silazno, a potom i uzlazno... Za potrage u planinama tako najčešće važnu ulogu igraju i fizička sprema pasa i vodiča te dobra orijentacija. Kako se ipak radi o raznim mogućim situacijama i eventualnim njihovim posljedicama potrebne su i druge vještine poput pružanja prve pomoći čovjeku i psu, poznavanje opasnosti u planinama, ruševinama i lavinama, penjačkih tehnika i sl. Sve to zahtjeva od vodiča spasilačkog psa veliki angažman.

I eto, došli smo do mjesta gdje s ponosom možemo reći da svake godine u KOSSP-u stasaju novi ljudi željnji znanja i izazova koji se pred njima pružaju te najčešće s velikim žarom prionu na vlastito usavršavanje i polaganje raznih ispita za vodiče spasilačkih pasa. Kako je prošle godine u Hrvatskom kinološkom savezu osnovano Povjerenstvo za rad spasilačkih pasa i izrađeni su potrebni Pravilnici te tako postavljeni temelji za polaganje ispita (dosad polaganih u susjednoj Sloveniji), tako je i u suradnji sa zagrebačkim GSS-om, Crvenim križem i našim Klubom prošle godine spomenute ispite položilo još naših članova. Kad se u nekoj prilici zaputite na remetinečki rotor i s obližnjeg mosta ugledate ljude kako s njega vise u punoj penjačkoj opremi, znajte da se netko od naših sprema na ispit iz penjačkih tehnika. Ako primjetite da duugo stoji na vrhu mosta znajte da prevladava vlastiti strah od visine.
Nastojimo da naši slatki lajavci budu i službeno proglašeni psećim spasiocima pa tako odlazimo i na ispite. Prošle smo godine organizirali prve hrvatske ispite za spasilačke pse na što smo osobito ponosni. Ispiti su bili otvoreni i za slovenske kolege koji su nam sve ove godine zdušno pomagali i bili velika potpora u našem radu na čemu im beskrajno hvala. Tako smo, a zahvaljujući Civilnoj zaštiti koja ishodovala teren i svesrdno potpomagala organizaciju, organizirali ispit traženja na zagrebačkom Bundeku gdje je ispit položilo tri naša člana, zatim ispit traženja u ruševini koji je ujedno bio i natjecanje. Na zadnjem, koji je zaista bio težak osvojili smo drugo mjesto. Tu i tamo se na ispitu zna desiti i šaljivih zgoda pa je na Bundeku svoju šansu da položi ispit propustio jedan pas no u isti mah dobro je iskoristio topli i sunčani dan te se je u najboljoj retriverskoj maniri, dobro okupao i osvježio u jezeru dok ga je vlasnik neuspješno zvao na dani mu zadatak traženja.

Upriličili smo i II. Međunarodno natjecanje spasilačkih pasa "Zagreb 05" gdje se, za razliku od prethodne tražilo u šumi. Prijavio se velik broj ekipa: dvije iz KOSSP-a, jedna iz HUOPP-a i tri slovenske. Naš KOSSP je osvojio prvo mjesto!

Svatko u svom odabiru onoga što radi želi napredovati pa tako i mi. Želimo upijati znanja onih drugih, a onima koji to zatraže i mi govorimo naša. Održavanje tabora gdje svi međusobno razmjenjujemo iskustva i gdje nas ima u dovoljnom broju da od nekoga nešto i naučimo, daje nam nove poticaje pa s pozitivnim sjećanjem mogu reći da smo sudjelovali na čak tri tabora od kojih smo na jednom bili i organizatori.

Ovaj vid rada je kod nas relativno mlad i možda nam to i daje onu potrebnu injekciju i entuzijazam pa smo i kraj godine još jednom obilježili u slavljeničkom raspoloženju. Naime, na hrvatskom natjecanju na Brestovcu osvojili smo prvo mjesto među 6 ekipa.

Da netko ne bi rekao da je svatko u svojoj kući gazda i da nam cipele nisu vidjele puta, ne žaleći truda i troška, i dalje smo polagali ispite u Sloveniji gdje su naša dva člana uspješno položili ispite, jedan u prirodi i jedan u ruševinama. Po prvi put sudjelovali smo i na IRO ispitu, u Austriji u Wiener Neustadtu gdje su naša tri člana vrlo uspješno položila ispite i učinilo nas i opet ponosnima što smo dio KOSSP-a.

Sad već tradicionalni slovenski Memorijal Boža Talana i ovaj nas je put ugostio i bilo je to jedno prekrasno iskustvo gdje smo se iznova okušali u penjanju, davanju umjetnog disanja, traženju i probijanju kroz šumu, kroz šikaru ali i elegantnom traženju po putu dok su psi jurcali na sve strane. Tom prilikom (na žalost nije nam to bio prvi put) dobro nam je došlo i znanje o pružanju prve pomoći psu jer smo imali jednu porezanu šapu.

I, najbolje ipak ostaje za kraj. Kažu da kad krene onda krene, a nama je zaista sreća okrenula nasmiješenu stranu lica. Potegnuli smo mi i do Francuske. Pitate se kojim to povodom i zašto tako daleko? Odgovor je jednostavan: zato što vrijedi. Naime, u La Grande Motte u Francuskoj održalo se 11. Svjetsko prvenstvo u radu spasilačkih pasa na koje smo se prijavili po prvi put u životu. Hrvatska je prvi put sudjelovala na tako jakom natjecanju, a sva 4 člana bila su iz KOSSP-a i svi smo se natjecali u disciplini traženja u prirodi. Možda ste već čuli da smo bili uspješni, a ako niste ovo je prilika da ponosno istaknete hrvatsko porijeklo jer Hrvatska ima prvaka svijeta i on dolazi iz KOSSP-a: Sara Mareković s Capom! Da li vam je smiješak zatitrao na licu? Ako je, sada duboko udahnite... Ne samo da Hrvatska ima prvaka svijeta nego ima i ekipu prvu na svjetu: Sara s Capom, Tanja s Miškom i Tibor s Mavom. Dvaput svirana hrvatska himna, jednom za pojedinca, jednom za ekipu, daleko od doma, ostavi vam knedlu u grlu i dođe vam da zaplačete. No, to još uvijek nije sve. Pitate se pa što još?! Još nismo spomenuli i treće mjesto pojedinačno: Tanja Janeš s Miškom. Dvoje na postolju jedan do drugog, dvoje po prvi put iz Hrvatske, dvoje po prvi put iz KOSSP-a. Oboje stoje kao pobjednici, oboje se smiješe široko i ponosno... A ljudi, veterani rada sa spasilačkim psima koji stoje okolo i nikad Hrvatsku nisu zamišljali u spasilačkom kontekstu, sada dobro znaju tko smo, otkud dolazimo i, što je najljepše, zajedno se smiješe sa nama.
Ima li ljepšeg završetka? Mislim da ne. Ni u najluđim snovima.

I, ako ste kojim slučajem i vi sebe zatekli da se široko osmjehujete na kraju ovog članka, i ako je i vama, kao i nama, zapela mala kneda u grlu ili suza u oku, neka ga: ipak smo mi Hrvati prvaci svijeta!
Back to top Go down
http://www.ljubimac.com/
 
Rezime 2005.
Back to top 
Page 1 of 1
 Similar topics
-
» Rezime 2008.
» Rezime 2006.
» Rezime 2007.
» Svjetsko prvenstvo 2005.

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
Spasioci KOSSP Zagreb :: Novosti :: Članci-
Jump to: