Tehnike rada

Go Elena! Ovo je fora!

Znaš onu: ima toliko metoda koliko i trenera koji ih mogu osmisliti...
I onda nađeš neku metodu no nisu svi detalji iz metode pogodni za nekog psa...
Mislim da pun označi početi razmišljati i oprobavati pa makar nešto putem negdje i pogrješio.
Najgore mi se čini ne razmišljati uopće i čekati da netko drugi rješi problem.
Meni se od izvjesnog vremena za Kiru (ali i za još par pasa) čini dobra metoda kojom radi Roman s nekim modifikacijama: prva koju bih navela je hrana kao nagrada, ne nužno dolaženje svaki put kod markiranta.
Niti sama ne poznajem tu metodu baš savršeno detaljno da se mogu upustiti u neke teške lamentacije no ti ćeš i sama vidjeti kroz vrijeme što ti tu odgovara, a što ne.
Niti jedna metoda nije bogomdana za svakog psa, ponavljam. U svakoj metodi nešto se pametno može uzeti, nešto dodati i voila: kombinacija svega u kombinaciji poznavanja mogućnosti vlastitog psa daje rezultat.

Joj, joj Elena, pa na kojoj si ti literaturi odrasla da od 1. razreda osnovne ne znaš nabrojati barem 50 pasmina pasa u jednom dahu

Evo da ukratko probam pojasniti moje viđenje metoda koje se u ovom topicu spominju.
Možemo ugrubo razlikovati dva načina nagrađivanja pronalaska markiranta u vježbi traženja:
1. Metoda u kojoj se nagrađuje svaki pronalazak markiranta
2. Metoda u kojoj se nagrađuje pronalazak zadnjeg markiranta

U Klubu smo dosada najčešće koristili 1. metodu koja nam se pokazala dovoljno dobrom da bi ju i dalje koristili kod pasa sa visokim motivom za radom. Dosta nas u Klubu ima kako ja volim reči "genetski modificiranu" radnu pasminu, naše drage bordere kojima nikada ne ponestaje motivacije za radom. Znači svaki markirant ima igračku za navlačenje i svaki pronalazak markiranta se nagrađuje igrom sa markirantom. Ono što je u ovoj metodi rada dobro je što ako imate motiviranog psa koji 1. i 5. put zaredom jednako motivirano kreće u vježbu traženja možemo provježbati brdo detalja na jednom treningu. Npr. ako želimo provježbati prelazak preko potoka možemo očekivati da psa 3-4 puta za redom pošaljemo da odradi vježbu traženja preko potoka s čime će pas brže i lakše naučiti vježbu koju mu želimo na tom treningu predstaviti. Također za nas malo lijenije vodiče ta metoda je dobra jer markirant dobije upute da npr. nakon 50 laveža psu da nagradu tako da se vodič ne treba "zamarati" dolascima do markiranta
No s druge strane istina je da ta metoda ne funkcioira na svim psima i imamo pasa u grupama kojima jednostavno nakon prvog traženja i dobivanja nagrade motivacija za daljnim radom padne čime svako daljnje traženje (mislim na traženje u seriji) pas radi sa sve manje motiva. Neki bi rekli da su ti psi razmaženi, da trebaju puno više treninga i sl. no bilo kako bilo ova metoda ne odgovara takvim psima.

2. Metoda u kojoj se nagrađuje pronalazak zadnjeg markiranta možemo reči da ima odgovor nedostacima iz 1. metode. Poanta ove metode je da se prvo psa navikne da traži samo jednog markiranta. Da taj jedan markirant ima njegovu omiljenu igračku zbog koje ga pas želi naći. Nakon što pas motivirano ide u traženje jedne osobe onda ga se počinjemo upoznavati sa vježbom traženja dvije osobe na način da kada nađe prvu osobu vodič dođe do psa (pas ne dobije svoju nagradu) već ga se pripremi i pošalje na drugog markiranta kod kojeg je igračka i nakon čijeg pronalaska vježba završava sa nagrađivanjem psa. Ovdje je bitno da pas većinu vremena radi na jednog markiranta i da ga se postepeno upoznava da nekada 1. markirant neće imati njegovu nagradu, ali onda sigurno ima 2. ili 3. ili ... I tako u psu razvijemo "ludi" motiv za radom da ako ne dobije motiv kod 1. markiranta da je još "luđi" kada ga šaljemo na 2. markiranta je pomišlja "ma sigurno 2. markirant ima moju igračku" i tako što vrijeme više prolazi motiv psa se povečava jer "sigurno će sada biti onaj s nagradom". Ima tu isto varijacija pa neki rade da markiranti prije zadnjega daju komadić hrane tako da pas ipak dobije neku pohvalu a da vodič ne treba dolaziti do markiranta. No princip je isti, vježba završava sa pronalaskom "jack pota" odnosno "THE nagrade". Ono što mi se ovdje čini važno je to da vodič ne počne prerano raditi na više markiranata jer bi pas brzo mogao skužiti da 1. markirant nema nagradu pa se ne bi začudila da kada čak nađe 1. markiranta da ga napusti i krene tražiti odmah drugoga. Ima dosta pasa u Sloveniji koje sam vidjela da imaju odlično izrađene pse po ovoj metodi (osobno su me najviše dojmili rad Romana, Urške i Albine a sigurno ih ima još koje nisam do sada imala priliku vidjeti) tako da sam sigurna da je ova metoda nagrađivanja uspješna.

S druge strane kada ste spomenuli u topicu i Haaka možemo odmah napraviti i još jednu podjelu u radu a to je sam način davanja nagrade.
Rud Haak ima metodu davanja nagrade takvu da se markirant ne igra sa psom već kod pronalaska markirant samo pruži igračku a pas ju uzme i odnese na svoju stranu te se samostalno poigra s njome. Što se samog Haaka tiče na seminaru na kojem sam bila prije 6 godina sigurna sam da je radio po 1. metodi (znači nagrađivanje svakog pronalaska) no na ovakav način da markirant samo pruži igračku psu bez ikakvog navlačenja (ima tu "dubljih" razloga zašto koristi ovaj način nagrađivanja ali ne bi sada ulazila u to jer bi na to odvelo u "vode" objašnjavanja zašto upotrebljava Bringsel za označavanje pronalaska umjesto oblajavanja...). Ekipa koja u Sloveniji radi po 2. metodi preuzela je ovaj recimo "Haakov" način davanja nagrade. Kod nas samo Zvonkova Ita sigurno radi sa takvim davanjem nagrade, a kao što znamo odlično joj to odgovara

Također ima načina rada da vodič uvijek dolazi do markiranta i da samo vodič nagrađuje psa za pronalazak markiranta. Nekim psim odgovara ova metoda no što se mene tiče (neka mi sada oproste ne-agilitaši) ali ja bi ju usporedila kao učenjem izrada zone sa polijeganjem psa na zoni. Istina manji broj pasa može i sa ovom metodom rada pokazati izvrsne rezultate no to ne znači da je baš vaš pas jedan od njih

Eto bar ja ovako doživljavam suštine ovih metoda. Vjerujem da je svaka metoda nastala na temelju nečijeg iskustva sa radom sa nekim psima tako da svaku novu metodu koju čujem prvo "prožvaćem" i razmislim da li bi odgovarala mojem psu i eventualno modificiram svojim potrebama. Npr. mogu zamisliti da samo pružanje igračke kada pas nađe markiranta u slučaju rada s belgijskim ovčarom ima brdo prednosti koje u konačnici rezultiraju to da pas ne "gricne" markiranta kada ga nađe. S druge strane sigurna sam da se Mona obožava navlačiti s markirantom i boriti za svoju igračku dok sam bila isto tako sigurna da Ory obožava kada dobije finu konzervu od markiranta. Tako da ono što je na svakom vlasniku je da otkrije što najbolje odgovara njegovom psu.
Meni se osobno 2. metoda teoretski jako sviđa no za sada ću se još držati 1. metode jer Moni i ona odgovara a mislim da mogu na jednom treningu izraditi brdo detalja za koje bi trebala puno više vremena odnosno treninga da ih odradim po 2. metodi. No tko zna možda se sa sljedećim psom okušam u 2. metodi

Da i samo da naglasim da sve metode sigurno imaju jedno zajedničko, a to je da na kraju pas treba osjetiti da je nagrađen za dobar rad, bilo to pohvalom od vodiča, igranjem sa vodičem, bacanjem loptice, dopuštanjem pa pas odnese igračku i sam se poigra s njom. Za to treba svaki vlasnik nači vremena nakon što odradi vježbu traženja a ne odmah staviti psa na vez. No kako se večinom na trenizima žurimo da što više toga odradimo nekada zanemarimo ovu važnu "činjenicu" no ne zbog metode po kojoj radimo već samo zbog svojeg komoditeta.

Još bi samo naglasila da ne zaboravite na sve one vježbe s kojima se motivirani pas u konačnosti izrađuje da postane pouzdani spasilački pas. Znači možemo reči da su ove metode o kojima smo sada pričali samo temelj za dalje te da ako želimo imati kvalitetnog psa za traženje u prirodi sama motivacija psa nije dovoljna ali je definitivno nužna. Možemo reči da postizanje motivacije za traženjem "samo" početak i da se ta motivacija koristi kao oruđe u daljnjem radu.

U svakom slučaju znanja nikada dosta i jako se veselim Romanovom seminaru
Elena hvala na tome što se baviš organizacijom seminara!!!

P.S. Ovo je definitivno moj rekord u količini pisanja na nekom forumu, a s obzirom koliko mi je vremena oduzelo vjerujem da ovaj rekord neću tako brzo oboriti

I eto ti jednog lijepog budućeg članka za Moj pas - tehnike nagrađivanja :-)

Ana, puuuno ti hvala za ovaj lijepi post

I sad ću si to negdje copirati u svoj komp da više nikad ne zaboravim čije je čije i što je što...

Znači, Haak nije imao prste u ovome

To znači da se Roman lijepo ovime pozabavio razmišljajući i osmislio finu tehniku. Svaka čast Romanu na trudu i kreativnosti

Sad faktički postoje dvije tehnike nagrade (mislim, postojale su i prije, samo su sad oivako lijepo razrađene ) koje su totalno suprotne što znači da postoji niz modifikacija i niz načina za niz pasa. To je mrak. Jedva čekam taj seminar.

A što se Haaka tiče, nadam se da ću jednom dočekati i njegov seminar jer, unatoč tome što se ne slažem posve s njegovom teorjom o konfliktu pasa u slučaju natezanja, taj mi je čovjek totalni mrak. Mislim da ima fenomenalno oko za pse i da je jako kreativan i da puno možemo naučiti od njega.

Joj, kako će lijepo biti odlsušati sve te krasne seminare

Mirela wrote:

Sad faktički postoje dvije tehnike nagrade (mislim, postojale su i prije, samo su sad oivako lijepo razrađene ) koje su totalno suprotne što znači da postoji niz modifikacija i niz načina za niz pasa. To je mrak. Jedva čekam taj seminar.

Pa meni uopce ne izgledaju totalno suprotne .

Ali i ja se veselim seminaru. Premda, sad kad je Ana ovako lijepo sve napisala, manje sam znatizeljna .

Možda će sada neki reči da sam luda ali meni je gledanje dobrog rada psa i vodiča kao jedenje fine čokolade Na svakom spasilačkom događanju pokušavam pogledati rad što više pasa (na svjetskom se nekada osječam kao voajer dok temeljito pratim rad svakog psa i njegovog vodiča), kao sudac pripravnik i sada sudac nagledala sam se puno različitih načina rada i vođenja. U principu ta moja osobina me i dovela da uzmem Monu jer sam htjela jednog vlastitog "Capa" koji mi je pokazao kako bi vježba traženja trebala izgledati
No moram priznati da ima dosta "dobrih" pasa ali vrlo malo onih koji mi "oduzmu" dah i nakon kojih imam osječaj kao da sam pojela finu Milku s lješnjacima
Kada bi pozbrajala koliko "savršenih" vježbi traženja sam vidjela dalo bi se nabrojati na prste sa time da većina njih dolazi baš iz našeg Kluba

No ovih par Slovenskih pasa koje sam nabrojala da rade po 2. metodi jedni su od rijetkih koji ostavljaju vrlo lijepi "okus u ustima" nakon što ih pogledaš a ipak se vidi nijansa drugog načina rada što je vrlo interesantno. Tako da su me uspjeli zainteresirati da želim razumijeti njihovu metodu treniranja i predložiti ju nekom našem kolegi u Klubu kojem 1. metoda ne odgovara.
Na seminaru će sigurno biti super jer svaka metoda ima svoje "dječje bolesti" na koje ako te netko upozori da obratiš pažnju sigurno će ti uštedjeti vremena i truda.
A i onima koji do sada nisu imali priliku vidjeti rad ovih pasa ovo će biti prilika da se i sami uvjere a ne da samo slušaju kako su ti psi dobri

Mirela wrote:

Sad faktički postoje dvije tehnike nagrade (mislim, postojale su i prije, samo su sad oivako lijepo razrađene ) koje su totalno suprotne što znači da postoji niz modifikacija i niz načina za niz pasa. To je mrak. Jedva čekam taj seminar.

Pa meni uopce ne izgledaju totalno suprotne .

Ali i ja se veselim seminaru. Premda, sad kad je Ana ovako lijepo sve napisala, manje sam znatizeljna .

Sara wrote:

Pa meni uopce ne izgledaju totalno suprotne .

Meni se čine potpuno suprotne. U smislu vremena davanja nagrade, naravno.

Jednom metodom dajemo nagradu kod svakog markiranta, a drugom samo kod zadnjeg. Iako se kod ove druge puno radi samo na jednog.

Kod prve možeš izdetaljizirati psa jer imaš puno traženja na jednom treningu.

Kod Romanove metode nema toliko mogućnosti detalja u izradi.

Svaka ima neke prednosti i nedostatke.

Sve ovisi kakvog psa imaš.

Ana, stvarno si opaljena

Ali moram priznati da sam i ja kao sudac u istom doživljavanju nekih pasa.
I da znam jako uživati kad gledam svakakve tehnike i pristupe. To je ono najbolje od suđenja - što imaš prilike vidjeti svakakve metode i povremeno nešto od toga i primijeniti na vlastitom psu.

Meni se isto sviđaju ovi koje si nabrojala. S time da ima još nekoliko dobrih slovenskih pasa koje bih dodala na taj popis

Mi smo se razmazili pa volimo pse koji trgaju noge

Anaaa wrote:

Također ima načina rada da vodič uvijek dolazi do markiranta i da samo vodič nagrađuje psa za pronalazak markiranta. Nekim psim odgovara ova metoda no što se mene tiče (neka mi sada oproste ne-agilitaši) ali ja bi ju usporedila kao učenjem izrada zone sa polijeganjem psa na zoni. Istina manji broj pasa može i sa ovom metodom rada pokazati izvrsne rezultate no to ne znači da je baš vaš pas jedan od njih

Hmmm, malo mi je klimava usporedba... Ako krenem razmišljati čisto logično, onda bih zaključila upravo suprotno ovome što si rekla . Kad nam markirant nagrađuje psa i mi nemamo svoje prste u tome, to je isto kao da idem raditi 2 on 2 off poziciju na zonama s automatom koji pesu izbaci loptu kad dotakne određeni target. A kad mi sami nagrađujemo psa za pronalazak markiranta, onda smo stvarno upleteni u čitavu tu priču oko traženja i možemo psa kvalitetnije nagraditi nego što to može bilo koji markirant (pohvala vlasnika je ipak najjača stvar - i svi vi bez obzira što vam markirant nagradi psa i dalje oduševljeno dodatno hvalite svog psa kad nekoga nađe, što bi se dogodilo da uvijek trenirate tako da nakon pronalaska uvijek budete potpuno indiferentni?). Daleko od toga da tvrdim da to paše svim psima, ali sigurna sam da bi se sa nekim psima kojima je problem motivacija na druge ljude, strah i sl., možda čak i postigli bolji rezultati tako nego da ih se od početka gura u kontakt sa markirantima i da se godinama izgrađuje dostatna motivacija za neko prosječno traženje. Da pojasnim, gledam to na taj način da markiranta mogu psu predstaviti jednostavno i kao objekt, kao najobičniju lopticu koju mora pronaći u šumi, kao što to inače veselo i ludo radi i s pravom lopticom kad se izgubi u visokoj travi .

Meni je zapravo žao što nisam sa svojim psima više tako radila. Da mi je to palo na pamet kao rješenje dok sam još trenirala s Edijem, sigurna sam da bih uspjela popraviti njegovu motivaciju za traženjem ljudi, jer njemu markiranti nisu uopće bili bitni i stalno je zaljubljeno buljio u mene. Isto mislim i za Hepicu koja se bojala ljudi. Prije je tako radio Error, doduše ne zbog toga jer je imao problema s motivacijom ili s ljudima, nego zato jer su se svi bojali igrati sa njime . Prošle godine sam to počela raditi i sa Rudijem i nakon toga su mu se stvari oko traženja konačno posložile u glavi. Do tada je shvaćao traženje samo kao slanje do mete/markiranta koji će mu onda dati igračku. Ako nije našao markiranta tamo gdje sam ga poslala, vraćao se natrag i ludo iščekivao da mu pomognem i da ga opet usmjerim na neko mjesto. A ako nakon nekoliko usmjeravanja nije nikog pronašao onda je jednostavno odustao i odlučio očajnički stajati kraj mene (s pogledom u očima "Ja bih išao Tanja, išao, ali tamo jednostavno nema nikoga !!!"), što se uglavnom dešavalo već nakon 3-5 minuta. Iako će netko pomisliti da je razlog bio u nemotiviranosti, bilo je baš suprotno - razlog je bio u premotiviranosti i prebrzom izgaranju. Kad sam ukinula bilo kakve motivacije i okrenula čitavu stvar na osobnu komunikaciju između nas dvoje, iznenada je vrlo brzo napredovao i shvatio bit traženja (odem u šumu, pretražujem i njušim, nađem, Tanja je sretna i onda se igramo ).

Eto, samo sam htjela podijeliti sa vama i moja iskustva s tim kad vlasnik sam nagrađuje psa. Uostalom, za sve ostalo što radimo sa psima uvijek ih sami nagrađujemo, pa zašto onda u treniranju spasilačkih pasa taj način nije na mjestu? Ponavljam, naravno da nije za sve pse, svakom paše nešto drugo, ali na način na koji ja odgajam svoje pse, tako da sam im od početka ja centar svijeta i glavni motiv u životu (nikad ništa ne radim s motivom u ruci i tako da potkupljujem psa), ovaj način baš sasvim odgovara .

A jedva čekam kad ćemo Darja i ja nabaviti nove psiće, dogovorile smo se da ćemo ih eksperimenta radi uklikati na traženje bez ikakve pomoći od markiranta. To će biti interesenatno . Hoćemo Darjo, jel da ?

Tanja skidam kapu svakoj tvojoj inovativnosti u radu sa psom tako da sam sigurna da i u toj logici možemo naći razloge zašto bi nekim psima to odgovaralo. U svakom slučaju dokazala si sa Rudijem da metoda funkcionira
Meni osobno se ta metoda ne sviđa iz dva razloga:
1. pas je koncentriran na moj dolazak što može uzeti "danak" odličnom oblajavanju. Npr pas će najvjerojatnije dok oblajava markiranta iščekivati moj dolazak, a kako me neće vidjeti i samo će čuti neko trganje granja ili šuštanje lišća mogu zamisliti da će ga to izbaciti izu koncentracije oblajavanja jer ipak može pomisliti "pa gdje je ona". Onda kada se približim može se udaljiti od markiranta i poveseliti evo je... ili pak početi skakati po markirantu. U svakom slučaju čini mi se puno više posla da izradim na taj način dobro oblajavanje nego na neki drugi način no vjerujem da je nekima to izazov
2. ne da mi se dolaziti do markiranata. Dobro ako je teren ravan ali čim je teren malo strmiji ili ako su markiranti dalje sakriveni taj trening može biti jednak maratonskoj utrci.

Joj sada si me sjetila markiranju Erroru a za njega bi sada imala još bolju metodu rada Bringsel

Anaaa wrote:

Meni osobno se ta metoda ne sviđa iz dva razloga:
1. pas je koncentriran na moj dolazak što može uzeti "danak" odličnom oblajavanju. Npr pas će najvjerojatnije dok oblajava markiranta iščekivati moj dolazak, a kako me neće vidjeti i samo će čuti neko trganje granja ili šuštanje lišća mogu zamisliti da će ga to izbaciti izu koncentracije oblajavanja jer ipak može pomisliti "pa gdje je ona". Onda kada se približim može se udaljiti od markiranta i poveseliti evo je... ili pak početi skakati po markirantu. U svakom slučaju čini mi se puno više posla da izradim na taj način dobro oblajavanje nego na neki drugi način no vjerujem da je nekima to izazov
2. ne da mi se dolaziti do markiranata. Dobro ako je teren ravan ali čim je teren malo strmiji ili ako su markiranti dalje sakriveni taj trening može biti jednak maratonskoj utrci.

Istina, sve što si rekla su moguće loše posljedice, odnosno nedostaci. Ni meni se ne da stalno trčati do markiranta pa se tu i tamo švercam . Ali sad sam se švercala nekoliko mjeseci i to mi se obilo o glavu, jer Rudi ovaj ispit nije prošao baš zbog toga što je napuštao markirante, iako ih je našao svo četvero .

Na prva dva ispita na koja sam izašla napravio mi je to isto i to je bio drugi veliki razlog zašto sam sav rad/nagradu odlučila okrenuti na sebe. Rudijev šašavi mozak lakše može razumjeti da ja ne želim da se on udaljava od markiranta, nego da mu markirant ikada postane toliko bolji od mene da odluči ostati uz njega, a ne dotrči do mene oduševljeno čim me ugleda kako se probijam do njega. Npr. kad dolazim do Miške, ona sam odmahuje rukom kad ju zovem i kaže "čekaj sad malo, vidiš da tu nekaj radim, razgovarat ćemo poslije" . Tak da s njom uopće nikad nisam ni trenirala da dolazim do markiranta. Ali Rudijeva reakcija je "Tanja, Tanja, došla si, došla, jesi vidla, našao sam ga!". Možda bi se to dalo riješiti i upornim treniranjem bez dolazaka do markiranta, ali opet Rudijev mozak je specifičan i po tome što bolje funkcionira kad se stalno izvodi ista rutina - za razliku od drugih pasa kojima onda pada motivacija, on se tek onda uspije dovoljno iskulirati i razumjeti što se u datoj situaciji očekuje od njega. Tako da mi je sa njim čitavi dosadašnji koncept rada sa psima pao u vodu .
Npr:
- kratko i nabrijano treniranje vježbi i elemenata poslušnosti = vrištanje na ispitu, očekivanje nagrade svaki tren, nemogućnost ikakve koncentracije
- motivacija na treningu traženja = prestanak traženja, luđačko trčanje u šumu u ravnoj liniji, još brže vraćanje natrag i oduševljeno lajanje na mene
Poslušnost sam rješila jedino s potpunim izbacivanem ikakve nagrade na treningu, osim pohvale i mirnog tapšanja na kraju, produživanjem treninga na min. 10-15 min. u komadu i izradom vježbi točno onako kako se izvode na ispitu (boooring... ).

Udaljavanje od markiranta se može rješiti jednostavnim principom kliker treninga i meni je to dobro funkcioniralo. Na ispitu u studenom se nije udaljio ni od jednog markiranta (Mirela mi je svjedok ), a sad kad nisam tako trenirala tri mjeseca nego sam probala samo jednom prije ispita, opet su se javile početne boljke. Jednostavno dok se približavaš psu, svaki put staneš ako prestane lajati, a čim ponovo krene lajati nastaviš odmah hodati. Nagrada za lajanje je tvoj brži dolazak i brže dobivanje nagrade. Ako pas baš dojuri do tebe možeš ga ponovo poslati na markiranta i kad krene lajati potvrdiš ga i nagradiš. To sam s Rudijem trebala napraviti samo prvi put. Prvi put je potvrda došla odmah kad se vratio do markiranta i svega par puta zalajao, a zatim je klik (ili moju riječ potvrde koju koristim umjesto klika) dobivao u trenutku kad je lajao konstantno i veselo i, što je jako bitno, gledao u markiranta, a ne u mene. Za to mi je ideja došla od Alenovog savjeta oko učenja da pas ide naprijed na zonama i da se odlijepi od mene - klikaš mu tek kad stoji u poziciji na prepreci i gleda naprijed na sljedeću, a ne kad gleda natrag u tebe . Ako se sad slučajno dogodi da otiđe od markiranta, samo se odmah zaustavim i uputim mu ozbiljan pogled . Odma mu se upali lampca i bez ikakvog se pomaganja ili navođenja odmah sam vraća do markiranta i laje savršeno. Sad na ispitu mi se kod prvog markiranta žurilo pa nisam to napravila, ali kod trećeg sam rekla ionako više nemam kaj izgubiti pa sam čekala i gledala u njega (ozbiljno, naravno ) dok mu nije svanulo. Znate kako je onda lajao na četvrtog markiranta, nakon 20 minuta traženja u punom galopu? Savršeno .

Je, ja sam svjedok Rudijevoj općoj savršenosti u studenom. Fascinirao je i mene i sve prisutne. A meni se teško dešava fascinacija što znači da je bio

Tanja, hvala ti na lijepim postovima, uživam čitajući ih

I u ovome kao i u svemu u vezi rada sa psima, osim neprijepornog talenta i puno rasmišljanja i promišljanja, jedan opd glavnih faktora je baš poznavanje vlastitog psa i shvaćanje što je za njega dobro, a što ne.

Vidljivo je iz svake tvoje riječi da ti dobro poznaješ svog Rudija (i općenito hrvatske ovčare, sad se stvarno može reći da si tu ekspert ) i da mu očito odgovara ovaj sistem. Pogotovo ako si primijetila da odlazi od markiranata u trenutku kad si prestala raditi svojim sistemom.

I meni se prije činilo da je glavna opasnost ono što je Ana napisala, a to je da bi se Rudi lako mogao okrenuti na tebe u trenutku tvog dolaska ili početi skakati po markirantu. Sada mi se čini da Rudi teško da će skakati po markirantu (upravo zbog tvog odnosa s njim) ali me još zanima da li će uvijek ostajati do markiranta tj. da li će ga tvoj dolazak malo smesti u lijepom oblajavanju. Tu sam još malo sumnjičava ali skidam kapu i priznajem grešku ako to u idućih par ispita ne vidim

Mirela wrote:

Sada mi se čini da Rudi teško da će skakati po markirantu (upravo zbog tvog odnosa s njim) ali me još zanima da li će uvijek ostajati do markiranta tj. da li će ga tvoj dolazak malo smesti u lijepom oblajavanju. Tu sam još malo sumnjičava ali skidam kapu i priznajem grešku ako to u idućih par ispita ne vidim

I mene to živo zanima . Al tak sam naviknuta da me psi stalno iznenađuju i da je sve podložno promjeni, od njihovih reakcija do motivacije, da me ne bi čudilo ni da na kraju završimo s totalno drugim principom treninga. Inače, ako moram birati između toga da nisam sigurna da li će pas uopće ostati kraj markiranta ili će imati samo kratak prekid u frekvenciji lajanja kad me ugleda, biram ovo drugo .

Ajme, koje dobro štivo!!!
Nisam u spasiocima iako me uvijek sve interesiralo (kao i sve ostalo vezano uz pse)

Hvala, moram još malo proučiti sve napisano, a onda bum se priključila jednom treningu da utvrdim gradivo

Tanja wrote:

Mirela wrote:

Sada mi se čini da Rudi teško da će skakati po markirantu (upravo zbog tvog odnosa s njim) ali me još zanima da li će uvijek ostajati do markiranta tj. da li će ga tvoj dolazak malo smesti u lijepom oblajavanju. Tu sam još malo sumnjičava ali skidam kapu i priznajem grešku ako to u idućih par ispita ne vidim

I mene to živo zanima . Al tak sam naviknuta da me psi stalno iznenađuju i da je sve podložno promjeni, od njihovih reakcija do motivacije, da me ne bi čudilo ni da na kraju završimo s totalno drugim principom treninga. Inače, ako moram birati između toga da nisam sigurna da li će pas uopće ostati kraj markiranta ili će imati samo kratak prekid u frekvenciji lajanja kad me ugleda, biram ovo drugo .

Razumijem. U svakom slučaju držim fige jer mi je Rudi super

visnja wrote:

Ajme, koje dobro štivo!!!
Nisam u spasiocima iako me uvijek sve interesiralo (kao i sve ostalo vezano uz pse)

Hvala, moram još malo proučiti sve napisano, a onda bum se priključila jednom treningu da utvrdim gradivo

He-he Višnja, zapravo napravismo forum kako bismo privukli nove nade; nikad ne znaš...