14.11. Izpiti IRP-R ERP KD Šmarna gora

a poslušnost i prepreke, mislim da smo bili u lošem izdanju (posljedica netreniranja) ali smo bili jedni od boljih... što zapravo želim reći je... većina ljudi koji su izašli na ispit nema apsolutno ništa od poslusnosti i prepreka izrađeno, vecina izgleda koma pa je nas par iskakalo iz mase bez obzira koliko to za naše kosspovske pojmove blo loše

poslusnost sam dobila 41 bod, a prepreke 37 zato sto sam preskocila ljestve, nisam ih radila. Isprobavali smo prepreke prije i nikako se Rem nije mogao popeti na njih osim da ga ja ne dignem i ne stavim gore. Prilaz je bio "šuplji" tj, nije bila puna daska pa se nikako nije uspio popest, ma joj, milanezica... tako da sam ga poslala jedno, on je poceo sa strane skakati na njih i rekla sam da idem dalje, da necu ponavljat, nije bilo smisla. pa mi je tu izgubio 10 bodova. eto... to je to ukratko

Bravo Ida

Bodovi nisu važni, najvažnije je da si ti zadovoljna i da si ostvarila neke svoje male pobjede (mislim da je to najveća čar u tome svemu )

Hvala na lijepom izvještaju

Bravo svima

Bravo cijeloj ekipi i lijepo je pročitati izvještaj sa ispita i proživljavanje istoga

Bravo Ida

Bravo curice (i Rem), sjajno

bravo...bravo...bravo

ajme kad čitam o tim sitnim pobjedama dođe mi da idem i s tronogom rozikom trenirati koliko to sve super zvuči

Evo i mene .... malo

Nismo krenuli tako rano ujutro, bilo je negdje oko 4. I naravno da nismo kasnili na dogovoreno mjesto, da nije nekima nestalo benzina a prije toga su sjedili na bezinskoj 20 min a nakon toga nisu skrenuli na zatvorenu benzisku i da neki koji svaki petak idu u Šmarnu goru ne znaju put do tamo. Ali sve u svemu stigli smo na "zbor" u 6.

Idu i Ninu su odmah odvezli na mjesto traženja a Bruna i ja smo ostale na terenu spavat. Bruna nije mogla spavati a ja sam spavala ko klada do 9

Ljubazni domačini, kava i čaj ujutro, sendviči popodne, grah i kobasice za ručak ...

Jedinicama je sudio Andrej Stanovnik, a predispit i dvojke Ljubo Meglič.

Poslušnost i prepreke bile su na terenu kluba a sam teren traženja je bio udaljen cca 20 min. Rekli su mi da je zadnji IRO ispit odrzan tamo. Tako da vi koji ste bili na rusevinama tamo znate o cemu se radi. Velika hala, sa prostorijama lijevo i desno, podrumom, par udaljenih prostorije i metalna konstrukcija koja je išla u visinu, velika rupa u podu, puno sitne prašine ...

Bruna i ja smo zajeno radile poslušnost i prepreke.

Bodove na poslušnosti izgubila sam na dodatnim komandama u vježbi hodanja. Kako sam na zadnja dva ispita primjetila da ona dobro znate koja koristi moju dobrotu i dozvoljava si puno toga,
odlučila sam da ovaj put po svaku cijenu joj ne dozvolim ponašanje tipa "ČUNJIJJJJIĆĆĆ" " STOOOLLOOOVIIII" Pa sam joj verbalno objasnila pravila ponašanja za vrijeme ispita par puta.
Još nješto smo izgubile kod aporta i puzanja. Subjektivno bi si oduzela jos koji bod, jer bilo je tu još nekih sitnica koje mene osobno smetaju, ali ...


Prepreke... citiram nama svima simpatičnog Ljubu Megliča : " Nisam mislio da cu ovo ikada reči ali mislim da je pas prebrz i da je to opasno "
Tome je predhodila još jedna moja odluka ne probati prepreke prije ( to sam napravila ne zato što mislim da je to rjesenje nekih problema
nego samo zato sto sam željela nešto isprobati ) Lynn je bila u agility modu i sve je radila užasno brzo i jednostavno se djelomično oglušila na
na moje komande , npr. na mostu završila na polovici i još otklizala do kraja jer se bacala na isti , napravila zonu na klackalici, bacila se na ljestve i tako to.
Tko ju nebi volio

Ali zato je stolove napravila

Traženje. 30 min 3 markiranta. Pustila sam ju prvo u podrum, našla. Markirant je bio u podrmu na visini među cijevima. Drugo puštanje, pronalazak.
I nakon toga saga od 25 min u kojima su se izmjenjivali traženje, odmaranje, traženje i na kraju u zadnjih 30 sec pronalazak markanta koji je bilo na metalnoj konstrukciji na sredini hale.

Odmarala sam ju vani, hala je bila puna nekakve čudne prašine, davala joj vode i osvježila joj nos.

Osobno sam bila prezadovoljna kako je lajala jednakim intenzitetom na markirante. Bila je usmjerljiva kada je to trebalo a opet samostalno pretraživala kad bi ju pustila na miru.

Ja sam najviše iskustva i dobila na zadnjem markirantu. Prvo vjerovala sam psu da stvarno nema nikoga na drugom djelu hale. Prebrodila sam strah jer vjerujte mi poslati psa na tu visinu bez ograde nakon onoga ... pas vam je prebrz.... nije bilo lako, cak ni meni koja inace namam problema da "bacim psa u vatru". Inzistirala da ode gore iako ni njoj nije bilo ugodno. Uspjela vidjeti po psu da baš i nije pretražila konstrukciju nego je sam odošla gore " OK, jesam mogu sad dolje, molim " . (dobro trebalo mi je 5 puštanja, 2 nazad, 2 okreni gore, 1 idi još ... )

I da ovaj put sam gledala gdje ljudi oko mene gledaju i .... uspjelo je .

Darja wrote:

I da ovaj put sam gledala gdje ljudi oko mene gledaju i .... uspjelo je .

Bravo curke !

Evo da se i ja malo javim!!!
Kao sto svi znate moj lolo me ne moze vise iznenadit,nedam se ja !!! Poslusnost je bila vrlo zanimljiva, osim sto su Darija i Lynn bili s nama bilo je i tu puno ovaca,imaginarnih markiranata i tko zna sto jos. I tako se moj lolo digao s odlezavanja!!! Jer je pomislio Bruna ide u jednom smjeru Darja ide a i lynn sigurno idem i ja!!! Sama poslusnost me natjerala da se u jednom trenutku pocnem tolko smijat od muke da je valjda sudac mislio da sam napusena . Ah a mogli bi konacno poradit na toj poslusnosti.

Prepreke to je bilo vrlo zanimljivo Loch je u svojoj glavi imao : Bruna sigurno radimo agility,srusio je dalj, baci se na njega jer gle bruna poslije tog ide tunel!!! Ali sve u svemu bilo je bolje od poslusnosti,valjda zato sto sam dok sam cekala na red malo objasnila da sam ja ipak tu,dok sudac nije gledao

Sad ide najdrazi moj dio!! I razlog zasto lolu mog necu poklonit Vedranu! Lolica je stvarno super trazio! I prva 2 markiranta nasao u prvih 7 min ali zbog malog nesporazuma i mog nerazumjevanja bez obzira sto sam pitala 3 puta kuda se pas smije kretat nisam ga poslala jer sam mislila da je taj dio zabranjen na skele koje su bile iznad nas. I nismo nasli 3! Ali moram reci da sam bila odusevljena jer je Lolica moj stvarno super radio. I bilo je to jedno pravo osvjezenje nakon austrije i savrseno je lajao moram to naglasit jer kao sto svi znate to je jako bolna tocka