Ruševine ispit, 6.11.2010.

Zar nemamo nikakvu informaciju o ovom ispitu?

Prijave su do 25.10 do 10 h isto vrijedi i ako netko zeli na sume 07.11

Javite mi se na mail prijave na forumu ne uvazavam

Ipak će agy dobiti prednost ovaj put tako da ništa od nas

Monka i ja smo za R2

Petra da treniraš ruševine stigla bi i na ispit i na agi natjecanje

takvu ćemo vjerojatno mi varijantu

Darja javim ti još do ponedjeljka

Hoće netko i na sume?

Anaaa wrote:

Petra da treniraš ruševine stigla bi i na ispit i na agi natjecanje

6.11. je prvo kolo wintercup-a u Mađarskoj tako da...

Nasa Ida (i smrad Rem ) nisu imali super provod danas na sumama

Drzimo im palceve sutra na rusevinama

Bozena wrote:

Nasa Ida (i smrad Rem ) nisu imali super provod danas na sumama

Drzimo im palceve sutra na rusevinama

Pih...a što je Remica napravio?
Sretno sutra!!!!!

Ima kakvih novosti? Ili su svi (informirani) na agility natjecanju ?

Ida nek priča detalje, a ja ću započeti s njihovim traženjem u ruševinama koje sam gledala. Nisu prošli, no sigurno su bili najzanimljiviji par tog dana , i sudac je zaista navijao da nađu zadnjeg pa da upiše: PROLAZ
Rem je prva 2 baš lijepo našao, lijepo lajao, prema govoru tijela si točno mogao znati gdje je markirant...
e, a onda je došao treći u šahtu, koji je bio pokriven jednom daskom veličine vrata i madracem koji je djelomično ležao preko te daske. Zanimljivo, na početku ispita tamo Rem jest prošao, no mislim da miris nije dovoljno izašao vani, no drugi put kad je prošao, bez greške je povukao miris pa počeo prvo grebati i grebati, a onda zgrabio madrac i odlučio ga odvući sa skrovišta. Odvukao ga jest , a onda je ostao gledati Idu dahćući od umora. Ida rekla "traži" na što je on prolajao. Nažalost, to se tretira kao da mu je rekla glas i automatski vodi bodovima ravnim 0, no zbog početnog truda da otkopa markiranta i činjenice da nisi mogao fulati gdje je markirant , ipak su dobili neke bodove.
No, stvar su krenule krivim putem tražeći 4. Rem je u jednom trenutku ponjuškao baraku gdje je bio markirant na jedinicama i nešto se tamo motao i cvilio. Možda zbog vlažnog, kišnog vremena se miris tamo dosta dugo zadržao plus što Rem je bio nesiguran da uskoči dublje u tu baraku preko nekih vreća, pa ga je Ida bodrila "ajde, ajde", što je rezultiralo lajanjem. Što je najbolje, Ida nije odmah prijavila, već ga je u 5,6 navrata pokušala poslati da preskoči unutra i da provjeri, a ovaj je svaki put lajuckao. A svaki put kad bi ga pozvala sebi, mi smo mislili "evo, sad će ga u pravom smjeru poslati...", a ona opet na isto, krivo mjesto. I na kraju se odlučila prijaviti, kad je Rem počeo gledati prema krovu barake, misleći da je markirant gore, a da je on bio nesiguran jer je markirant visoko. Mislim da bi 50% nas isto tako sumnjalo da je markirant tamo jer se stalno i stalno pas tamo vrtio i vjerojatno bi i mi isto bodrili psa, i mislili bi da ga samo trebamo poslati unutra
No, zadnji markirant je bio na kraju, sa skroz vanjske strane ruševine, te je pas trebao proći em pokraj te "mirišljave" barake i kroz grupu ljudi koja se šetala na malom prostoru koji je vodio prema tamo....
No, u konačnici, jedno novo iskustvo, oboje su dali sve od sebe i nije bilo nezadovoljstva na kraju

Eh da, sudac mi je još na početku ispita pohvalio Removu vodljivost, jer se zaista bitna razlika u komunikaciji i suradnji između Ide i Rema vidjela u odnosu na ostale parove koje smo vidjeli ranije

Zvuči da je bilo jako napeto

Nadam se da je i Ida zadovoljna sa sobom i Remom, a na iskustvima se uči

Moram još reći što se tiče sudaca, Katja i Matjaž , da su jednostavno divni i kao "mentori" i kao kinolozi i da su se zaista trudili pomoći mi koliko god mogu i znaju, iako i jedan i drugi imaju vraški tempo rada (uspjeli su ispit skratiti za 2-3h od previđenog roka trajanja ).

Cijeli dan sam provela uz njih stažirajući na suđenju, i taj jedan dan s njima mi je jako jako puno značio. Nisu mi suhoparno odgovarali na pitanja (ja tako i tako radim) po pitanju suđenja, podijelili su samnom mnogobrojna iskustva, svoje vlastite dileme i dileme drugih sudaca, uputili me različite prakse u različitim zemljama, pokazali mi perspektive i natjecanja i stvarnog traženja (akcija), smirili me po pitanju vlastitih dilema...

Stažirala ja opet ili ne, svejedno, s njima bi uvijek voljela još malo popričati o radu sa psima

Bozo hvala na dozivljajima
a tebi Ida ise srece durugi i treci put!

Hej!

a šta da vam kažem...

poslušnost i prepreke su bile koma. No glupa je bila situacija, pošaljem psa na ljestve, napravi dva koraka i stane. Dobim 0 bodova, pošaljem ga ponovo i napravi ih savršeno. Isto i za dalj, isto i za stolove. I pad. Poslušnost sam onda radila više kao trening, naglasila sam to Katji pa sam više s njim pričala i verbalno ga hvalila pa je to i nekako išlo. A traženje... Ma bilo je super, ne mogu reć... Prvog i drugog smo našli brzo. Ali tu je bilo nešto specifično što moram radit (možda i netko drugi) ugl. što se dogodilo. Našao je prvog i s tog mjesta sam ga poslala u traženje i on se zaletio u drugu prostoriju koja je bila ispred nas, zalajo dva puta i ja sam stala. Sudac mi je rekao da odem iza trake koja je van rusevine i kad je Rem vidio mene da idem van otisao je zamnom. Onda sam ga izvana poslala unutra i lajao je... Treći je bio taj famozni šaht (glupi šahtovi) i ponovio se scenarij iz Ivanje Reke od prošle godine (samo me sada vidio) , našao je, odvukao taj madrac (i bio presladak dok je to radio) i onda stao i gledao mene Ja sam mu rekla traži i onda je počeo lajat... buuuu, no dobro, moramo to vježbat. I kad sam došla do tog šahta praktički sam bila u najboljoj poziciji da od tamo pošaljem psa u najudaljeniji dio ruševine. I poslala sam ga, ćim je otišao sudac je rekao "Vrati se natrag!" da dođem opet iza traka što je na početku ruševine i kad je Rem vidio da ja odlazim otišao je zamnom... To očito moramo radit, da gdje god da ja bila, šta god da ja radila on mora ići svojim poslom, jer na žalost nismo uvijek u situaciji da možemo mirno stajat i promatrat dok nam pas radi. Dakle da, mogu kopat po ruksaku, pit vodu, hodat, i ne gledat psa, on i dalje mora radit..
I onda ga nikako nisam mogla poslati naprijed, uvijek bi se zaustavio do ljudi koji su ometali (blizu šahta) i nikako nije išlo... Tako da taj zadnji dio ruševine nije pretražio a tamo je bio markirant... I to famozno lažno nakazivanje kod te kućice joooj, uopće ne znam šta da mislim. Osim da trebam šutit i pustit ga da radi sam. I vjerovat mu, jer sam ga toliko isforsirala da ide unutra da je počeo lajat, ali je lajao i gledao mene. Baš nekako glupa situacija.

To vam je uglavnom to...

Ida wrote:

Hej!

I poslala sam ga, ćim je otišao sudac je rekao "Vrati se natrag!" da dođem opet iza traka što je na početku ruševine i kad je Rem vidio da ja odlazim otišao je zamnom... To očito moramo radit, da gdje god da ja bila, šta god da ja radila on mora ići svojim poslom, jer na žalost nismo uvijek u situaciji da možemo mirno stajat i promatrat dok nam pas radi. Dakle da, mogu kopat po ruksaku, pit vodu, hodat, i ne gledat psa, on i dalje mora radit..

Eh, baš mi je žao ali bude Remica rasturio idući put

Kako misliš vježbati ovu situaciju tj. da ti se ovo ne ponovi? Mislim da kod ovoga trebamo biti jako oprezni jer ne želimo psa koji samo ide svojim poslom i ne obraća pažnju na svog vodiča.

Osobno sam primjer izuzetno samostalnog psa u traženju i kad bih još vježbala da ne obraća pažnju na mene, mislim da bih dobila još veći kaos...

A ne znam još točno, ali to je ona vječna priča balansiranja između samostalnosti i usmjerljivosti (u nedostatku bolje riječi) ... nekako već

Uz vježbanje samostalnosti taman ćeš naći balans u trening-dva

Iako je ovo više vježbanje samostalnosti u smislu da se psa nauči da pretražuje područje gdje ga se pošalje (dakle, komunikacija vodič i pas, ne glavinjanje po ruševini kako to psa nadahne) i da ode u poslanom smjeru pa makar vodič krenuo u drugom smjeru.

Hvala Božena

Bozena wrote:

i da ode u poslanom smjeru pa makar vodič krenuo u drugom smjeru.

al mi cijelo vrijeme učimo pse da se kreću u pravcu u kojem se mi krećemo, to pokušavamo dobiti na svim treninzima

ne bi htjeli dobiti psa koji ide u svom pravcu i baš ga briga za vodiča

ne znam kako to mislite uvježbavati ali može biti prilično zbunjujuće za psa ako ga cijelo vrijeme učimo to i sad odjednom ne želimo da nas percipira dok traži

Mirela wrote:

al mi cijelo vrijeme učimo pse da se kreću u pravcu u kojem se mi krećemo, to pokušavamo dobiti na svim treninzima

Pa dobro, čini mi se da dio naših ljudi ne gleda to tako striktno (ili samo ja )... Uglavnom, svakako da pas treba biti "osviješten" govora tijela vodiča i da ima isti "pravac" suradnje sa vodičem.
Iz moje perspektive to ne isključuje mogućnost da psa negdje pošaljem da pretraži, a da ja se pomaknem na mjesto koje je "sigurno" za mene. Ima prostora u glavi većine pasa i da percipiraju vodiča i da budu posvećen zadaći koju im damo i ostavimo ih da sami rade. Dapače, ta situacija itekako može značiti da pas zaista percipira što se od njega traži i da shvaća probleme koji se stavljaju pred njim.

Na ovom ispitu je taj zadnji markirant zaista bio totalno na drugoj strani, na vanjskom zidu ruševine, a na putu do te strane su ga čekali ljudi, sa bočne strne drugi prostori (u koje su psi stalno ulazili) te neprijatni materijal po kojem su hopsali.... i tko nije imao izrazito usmjerljivog psa, imao je problem, a problem su imali svi. Ako si pronašao 3. markiranta, sve što si trebao jest poslati psa preko neprijatnog materijala u blizini tog trećeg, i iza njega, lijevo uz zid je bio 4. markirant. Tako da se Matjaž čudio zašto vodiči ne koriste tu priliku jer bi psi našli tog zadnjeg prije nego bi se vodiči uopće stigli vratiti iza trake. Ida je jedina koja se toga sjetila , al nije Rem otišao jer kad ju je vidio kako se ona kreće u suprotnom smjeru, nos je isključio i krenuo za njom. I kod drugog je već bio našao markiranta, al kad je vidio da ona izlazi iz ruševine, otišao za njom.

Ne znam za vas, ali u šumi sam ja znala sa Dexom raditi na motivaciju oblajavanja, i to tako da ja dođem do markiranta i odem, a pas da ostane uz markiranta. Naravno, to se može smatrati i vježbom "vjernosti" markirantu, ali pas nauči da se ostaje uz osobu ma što god ja radila. Isto tako bi se sasvim elegantno moglo naučiti psa da nakon što nađe jednog markiranta, ode dalje pretraživati prostor u koji ga ja usmjerim i on ga odradi pa makar se ja pomakla niz hodnik dalje.
Isto tako sam na livadi znala vježbati da bacim lopticu u jednom smjeru, a pas čeka u suprotnom smjeru na 20-30m od mene. Gledam u psa, kažem mu "nađi lopticu", on krene po nju, ja njemu krećem u susret, mi se miomilazimo, ja i dalje odlazim, a on dalje nastavlja dok ne nađe lopticu meni iza leđa.

Istina, da imam ultra samostalnog psa, nebi to radila. Nebi mi palo na pamet to raditi, već bi radila neke druge stvari da okrenem što više na sebe. Al kod psa koji nije samostalan, ovo mogu biti vježbe samostalnosti i dizanja samopouzdanja da "on to može i bez mene!"

U svakom slučaju, mislim da bi trebalo pustiti vodičima na slobodu da promisle gdje su tu po tom pitanju sa svojim psom i onda sukladno tome prilagoditi ili raditi/neraditi te vježbe.

Bozena wrote:

Mirela wrote:

al mi cijelo vrijeme učimo pse da se kreću u pravcu u kojem se mi krećemo, to pokušavamo dobiti na svim treninzima

Pa dobro, čini mi se da dio naših ljudi ne gleda to tako striktno (ili samo ja )... Uglavnom, svakako da pas treba biti "osviješten" govora tijela vodiča i da ima isti "pravac" suradnje sa vodičem.
Iz moje perspektive to ne isključuje mogućnost da psa negdje pošaljem da pretraži, a da ja se pomaknem na mjesto koje je "sigurno" za mene. Ima prostora u glavi većine pasa i da percipiraju vodiča i da budu posvećen zadaći koju im damo i ostavimo ih da sami rade. Dapače, ta situacija itekako može značiti da pas zaista percipira što se od njega traži i da shvaća probleme koji se stavljaju pred njim.

Na ovom ispitu je taj zadnji markirant zaista bio totalno na drugoj strani, na vanjskom zidu ruševine, a na putu do te strane su ga čekali ljudi, sa bočne strne drugi prostori (u koje su psi stalno ulazili) te neprijatni materijal po kojem su hopsali.... i tko nije imao izrazito usmjerljivog psa, imao je problem, a problem su imali svi. Ako si pronašao 3. markiranta, sve što si trebao jest poslati psa preko neprijatnog materijala u blizini tog trećeg, i iza njega, lijevo uz zid je bio 4. markirant. Tako da se Matjaž čudio zašto vodiči ne koriste tu priliku jer bi psi našli tog zadnjeg prije nego bi se vodiči uopće stigli vratiti iza trake. Ida je jedina koja se toga sjetila , al nije Rem otišao jer kad ju je vidio kako se ona kreće u suprotnom smjeru, nos je isključio i krenuo za njom. I kod drugog je već bio našao markiranta, al kad je vidio da ona izlazi iz ruševine, otišao za njom.

Ne znam za vas, ali u šumi sam ja znala sa Dexom raditi na motivaciju oblajavanja, i to tako da ja dođem do markiranta i odem, a pas da ostane uz markiranta. Naravno, to se može smatrati i vježbom "vjernosti" markirantu, ali pas nauči da se ostaje uz osobu ma što god ja radila. Isto tako bi se sasvim elegantno moglo naučiti psa da nakon što nađe jednog markiranta, ode dalje pretraživati prostor u koji ga ja usmjerim i on ga odradi pa makar se ja pomakla niz hodnik dalje.
Isto tako sam na livadi znala vježbati da bacim lopticu u jednom smjeru, a pas čeka u suprotnom smjeru na 20-30m od mene. Gledam u psa, kažem mu "nađi lopticu", on krene po nju, ja njemu krećem u susret, mi se miomilazimo, ja i dalje odlazim, a on dalje nastavlja dok ne nađe lopticu meni iza leđa.

Istina, da imam ultra samostalnog psa, nebi to radila. Nebi mi palo na pamet to raditi, već bi radila neke druge stvari da okrenem što više na sebe. Al kod psa koji nije samostalan, ovo mogu biti vježbe samostalnosti i dizanja samopouzdanja da "on to može i bez mene!"

U svakom slučaju, mislim da bi trebalo pustiti vodičima na slobodu da promisle gdje su tu po tom pitanju sa svojim psom i onda sukladno tome prilagoditi ili raditi/neraditi te vježbe.

Slažem se da sve treba ići po principu da nije za svakog psa sve

Znam da kad bi s Gunnom napravila takvu vježbu, da je više nikad ne bih uspjela dozvati jer i ovako ona dere po svom