Možda gospođa i njena obitelj jesu mirno spavali noćas, no meni san nije dugo dolazio na oči... Tek kad sam došla kući mi je sve "došlo do glave" te me obuzeo neopisivi osjećaj sreće i zadovoljstva...
Tim više što smo u akciju krenuli doslovce nakon povratka iz višesatne šetnje Žumberkom, umorni, tako da je entuzijazam oko akcije, za nas dvoje, bio umjereno do nizak
Ali, krenimo mi sa pričom kako je to izgledalo iz našeg kuta...
Naš tim, koji se sastojao od 4 GSS-ovaca, Nine i mene sa psima, odlučio je pretražiti dio šume pokraj koje je gospođa zadnji put viđena. Lijepo smo se raporedili: na lijevom putu s vanjske strane šume je bio gss, Nina uz lijevi unutarnji rub, gss po sredini, ja s Dexom uz unutarnji desni rub, te opet gss na putu uz desni vanjski rub šume.
Ulazimo u šumu, puštam Dexa uz jedno "idi traži" te nekoliko "njuši, njuši", on spušta nos i počne provjeravati tlo oko sebe. Kad sam bila sigurna da se bacio u koliko-toliko koncetrirano njuškanje, puštam ga da radi svoj "posao", a ja upotrijebim svoj par očiju za traženje i praćenje terena te osmišljavam kako svojim kretanjem što pametnije pretražiti taj dio šume.
Odlučila sam se ne držati točno sredine između gss-a s moje lijeve i desne strane, već bliže desnoj strani šume, budući da se tamo nalazilo cijelo dužinom, teško prohodno i nepregledno žbunje te jarak jednako neprohodan koji je dijelio šumu od puta na kojem su bili gss-ovci. Ta odluka mi se činila dobrom iz nekoliko razloga:
imala sam umornog psa, koji se nije više od 20-30m udaljavao od mene pa bi bilo pametnije da ga vodim bliže žbunju da lakše skupi miris, a s lijeve strane je bila otvorenija i preglednija šuma,
u odnosu na put kojim su se kretali gss-ovci, ja sam se nalazila na povišenijem mjestu pa sam imala bolji pregled nad tim žbunjem,
prisjetila sam se gss-ovih predavanja sa vježbi:"u velikom broju slučajeva, osobe koje se promaše, su u rubnim dijelovima terena koji su teško prohodni i za koje ljudi uvijek misle "ma, onaj do mene će to pogledati....".
U nekoliko navrata sljedećih 10-15min sam vidjela Dexa da zaista intezivno njuška i malo krivuda šumom. On nastavi naprijed u poprilično gusto žbunje, a ja skrenem malo udesno pogledati bolje još jedan gusti dio.
U jednom trenutku on iz svojeg žbunja izleti kao iz topa ispaljen. Ja ga gledam šta izvodi i budući da mu je prvi izraz lica bio kao da ga je netko "pecnuo" mislim se:"vjerojatno je naletio na divlju životinju (nebi bilo prvi put, prije nekoliko god, isto u akciji, dva jelena su nas zaskočila iza leđa
), upao u koprive ili se neka grana srušila pokraj njega...".
No, u tim situacijama ,gdje ga nešto prestraši, on obično nastavi dalje po svojem, no ovaj put on dolazi k meni s pogledom u očima koji govori "Božena!!!!! Gle!!!" te se okreće prema žbunju napet i uši pozorno usmjerene naprijed. Inače taj pogled zna imati u ruševini kad mu je markirant nedostižan iz ovog ili onog razloga pa "zove" mene u pomoć, ali i kad želi uhvatiti neku mačku koje se boji pa želi da je ja sredim skupa s njom...
Iz svega navedenog zaključujem da je tamo neka divlja životinja, a kako mi nije svejedno da li ću naletjeti na nekakvu ludu divlju svinju ili kakvog drugog kopitara, pokušavam njega nagovoriti neka ode tamo i neka istjera to "nešto". No, ne da se Dex naprijed bez mene
, ali niti ne odustaje od signalizacije "tamo je nešto"... Skupim ja hrabrosti, zađem u žbunje malo, pa malo dublje, pa vidim jarak u žbunju, pa nešto bijelo u jarku i kad dođem bliže, shvatim da se radi o gospođi koju tražimo
U tom trenutku u meni je prošla 1001 emocija: iznenađenje, strah, uzbuđenje, nevjerica, panika, radost,... dozovem ostale, spustim se do nje u jarak, primim je i pridržavam dok se ggs-ovci ne skupe, pomognem podignuti je na njihove ruke te s Ninom na putu do vozila razgrčem put od trnja i granja da im ju je lakše iznijeti na čistinu...
Eh sad, nama kao vodičima spasilačkih pasa, vjerojatno je najzanimljivija Dexova reakcija
Kad prevrtim film natrag, situacija iz njegove perspektive je vjerojatno ovakva: gospođa nije ležala, već je stajala, pri svijesti i grčevito se držala za granje oko sebe (barem ja sam ju takvu našla). Kako je skoro pa slijepa, ima širom otvorene oči i praktički gleda u vas, a ne vidi vas. Budući da je dosta niska, a nalazila se u jarku, Dex kad je došao do nje, vjerojatno se našao lice u lice s njom što ga je prestravilo zbog njenih širom otvorenih očiju te izbezumljenog lica koje u njega direktno gleda... Uglavom, ništa ni približno slično s čime bi se inače tijekom treninga ili ispita susreo... Srećom, zna on iz ruševina da ću ja dovršiti ono što on započne
No, upravo u ovakvim situacijama spasilački tim (vodič + pas) poprima svoje puno značenje, da se međusobno nadopunimo i potpomognemo
Ali od velike pomoći je bilo to što smo gospođu počeli tražiti 24h nakon nestanka, što je velika prednost u odnosu na uobičajeni scenarij od 3 dana nakon nestanka. Nadam se da će ovako uspješno riješena akcija biti poticaj da nas i u buduće pozivaju u što kraćem vremenskom periodu kada su šanse svima veće, i nama i unesrećenima.
Home 
Latest images 
Search 
Log in 
. A čak uza sve to, opet najviše leži na vodiču - da pročita psa kad ovaj neočekivano odreagira, a ti si to odradila super 
.
