Ispitni problemi

Na sastanku IRO sudaca, dogovorili su se da ono pravilo suđenja kod stolova gdje se psu može dati dovoljan ukoliko je sve bilo ok ali stolovi su izvedeni krivim redom više ne vrijedi.

Ovako izvedena vježba ocjenjuje se kao nedovoljan.

Što je sasvim u redu jer ne može vježba usmjeravanja biti pozitivna ako pas ne ide tamo gdje ga usmjerimo

Bokk!!

Evo mene opet. Upravo me Anja iznenadila , jer je stavila jadan video na youtube od Lacey koji mi je jako smijesan lol

Ako ukinu puzanje bit cu jedna od nezadovoljnih ljudi phahaha...

okej okej tu jeee: https://www.youtube.com/watch?v=1zTVRb-sx1Y

Joj predivna je
Totalno me podsječa na Larsa (kao da mu je sestra )

Super je . Moram priznati da je ovo prvi put da vidim psa da sam otpuzi unaprijed (toliko daleko). Dobra ideja za učenje slijedećeg trika -"idiiii-puzi" .

haha..da da idiii..i puzii.. A do puzi naredbe i ne dodem jer je vec ispred. Pa kad me netko pita kako sam naucila..stvarno je smijesno jer se sjecam samo prve kliker lekcije a na drugoj se desilo upravo to sta je na filmu. Tako da..bas je smijesna:)
Potrudit cu se pa ce Anja snimiti jos upravo to kako si rekla, kako ja stojim na mjestui Lacey odpuza 10 metara ispred samo da mi vrate fotic:)

aaa, zakon je!

Ej pa ona je stvarno sestra od Lynn i Locha,Darja i ja smo imali istih problema s njih dvoje krenuli bi puzat i odu oni. Rjesili smo to ,doduse bez klikera . Jana posto se vidimo uskoro donesem ti slicice pa ti ih necu slati

Lacey wrote:

Bokk!!

Evo mene opet. Upravo me Anja iznenadila , jer je stavila jadan video na youtube od Lacey koji mi je jako smijesan lol

Ako ukinu puzanje bit cu jedna od nezadovoljnih ljudi phahaha...

okej okej tu jeee: https://www.youtube.com/watch?v=1zTVRb-sx1Y

Preslatka je

Lars ne voli puzat...

mozda im nije u rodu?

petrač wrote:

Lars ne voli puzat...

mozda im nije u rodu?

bruna to je bila posalica

petrač wrote:

bruna to je bila posalica

Ha ha ha

Eto....na Boženin savjet dižem ovu temu iz mrtvih nakon prvog jučerašnjeg ispita pa ako netko ima prijedlog...

Kratki uvod da znate s kakvim psom imate posla ...za one koji ne znaju...Bix je pas sa poprilično dobrim temeljima, u životu NIKAD nije ni pomislio otići od markiranta, puno sam mijenjala grupe i dosta je markiranata prošao, od zabavnih do onih , da budem fina...lošijih , dovodili smo 100% strane markirante da ih je Bix išao tražiti, a da nije proveo s njim ni 10sec nikad u životu, radili smo na mlade, starije, muške, ženske, veće , manje...apsolutno NIKADA nije bilo niti tendencije ikakvog odlaska, njuškanja...stvarno baš ništa...ništa što bi nagovijestilo ovaj događaj.

Nagrade su se također mijenjale...hrana, natezalice, igračka...

Položaji su se mijenjali. Pogotovo u zadnji period prije ispita gotovo nikad markiranti nisu čučali, upravo su ležali kakva je situacija bila na ispitu.

I to je više manje to...Bix stvarno voli tražiti i jako je motiviran i nemamo nikakvih problema, pardon...nismo imali nikakvih problema u niti jednom segmentu rada.

Na isipitu...situacija mu je bila gotovo kao na treningu, samnom su bile Karolina i Ana, vodile su Buru i Monu, prije samog traženja zavezali smo Bixa kao na treningu, cure su svojima motivacije napravile, Bix je gledao, bio lud...uzela sam ga na traženje i krenuli smo. Iako ćete svi misliti da sam zbog prvog ispita bila u stresu, nervozna, trema i tako to moram reći da toga apsolutno nije bilo. Stvarno nije...Skroz sam bila opuštena. Drago mi je da je Ana to sve vidjela jer da sam sve ovo prepričavala sigurno bi svi mislili kako sam ja kao vodič nešto sigurno zbrljala, ipak je bio prvi puta, ali stvarno nisam, lijepo smo radili (Ana potvrdila), bio je samostalan, na početku i malo previše , ja sam ga samo prosljeđivala na drugu stranu...on je kontinuirano radio i to baš lijepo, išao je daleko, ma sve...bila sam zadovoljna. I tako 15min. Motivirano je trčao i trčao, prosljeđivanja su bila brza. U 15toj minuti kada sam ga zaustavila i polegla trzao je da ga dalje pustim....

Što se dogodilo?
Prvi markirant je bio na 50m. Kaže da je Bix došao do njega, ponjušio ga i otišao dalje. Napominjem da do sada nikada nije njušio markirante. Drugi markirant je bio skroz na 200tom metru i kaže da je Bix bio u krugu od 10m od njega i ne može sa sigurnošću reći da li ga je vidio, ali mi iskreno vjerujemo da je, ali da je bio u ignore modu zbog bilo kojeg razloga. No za drugog ni ne znamo da li ga je vidio pa je teško diskutirati pa se možda trebamo na prvog orijentirati.

Zašto? Zašto bi pas koji nikad ne njuši markiranat, ne traži igračku, ne odlazi od markiranta napravio nešto tako...???

Da li pas na 10m od markiranta po mirisu na neki način kuži da se radi o nepoznatom markirantu ili pas to samo vizualno shvati? Da li je moguće da je na udaljenosti od 10m skužio da se radi o nepoznatom markirantu, pa ga išao još prenjuškati da li će možda igračku svoju nanjušiti, pa kada nije ni to našao...'Ti nisi onaj kojeg tražim, bye-bye'...

Ne znam.....sad je ideja ići trenirati s nepoznatim markirantima jer nemam što drugo zaključiti i nadati se da će to riješiti problem, ali hoće li?? Što se zbilja dogodilo u njegovoj glavi Da li ne dati markirantima igračku? Pa da ju ja donesem? Tada će se na mene možda okrenuti...

Why??

Markiranti na ispitu, osim sto su lezali, kako su lezali?
Omotani satorskim krilom, uvuceni u vrece za spavanje da im bude toplije, kape plus fetusni polozaj..?

Ono sto zelim reci jest to da iako nasi markiranti na treninzima znaju biti u lezecem polozaju, na ispitima ne samo da su lezecem polozaju, vec zbog hladnoce znaju biti totalno zakukuljeni u jakne, vrece... pa izgledaju kao velika kukuljica, a ne toliko covjek i jos neka nabiju kapu, pa nema niti lica....

a markiranti koje ste imali na treningu su bili spasioci koje bıx nije nikada vidio, ili ljudi koji bas i nemaju veze sa psima?

Petra veli da nisu bili pokriveni. No... Radili smo na treninzima stvarno sve: pokrivene, čudne ležeće, čudne sjedeće, čudno obučene, s kapama, bez.... ma apsolutno sve varijante... i to smo radili od šteneće dobi...
Ana je s njim radila i hrpu stranih...

S niti jednim položajem Bix nikad nije imao problema i da kao što je Mirela rekla, u zadnje vrijeme smo čučeći položaj gotovo skroz izbacili, upravo ležanje na karimatu smo najčešće radili i tako je markirant i tamo bio.
S popriličnom sigurnošću tvrdim da položaj nije igrao ulogu (nažalost,da je...znala bi što moram vježbati).

Strani markiranti...bilo je i stranih u smislu da sam išla po puno naših grupa pa sve do stranih, stranih koji nemaju nikakve veze s klubom i psima. Svaki treningaš je doveo jednog stranog markiranta kada sam kod Ane trenirala i sakrili bi ga prije nego pse pustimo iz auta.
Nije bilo ni najmanjeg problema...ni s tim...nije ih ni njuškao ni ništa...

Sara Marević će mi se javiti kroz 10tak dana kada će imati svoj prvi trening (sad imaju neku kratku pauzu) pa ću ići kod njih malo jer s njima nismo nikad radili, ali ono što ne znam kako da napravim je dio s igračkom. Planirala sam ponoviti ispitnu situaciju. Bix u autu, sakrijem markiranta, pustim Bixa pa da vidimo...ali me muči da li dati igračku, ne da ti igračku markirantu pa da ja dotrčim, što napraviti? Nekako bi voljela da ima igračku pa da ukoliko poželi opet otići navuče ga na sebe i nakon samo par laveža odmah nagradi...a ako stavim markiranta jako blizu kako bi brzo mogla dodati igračku onda nisam dobila ispitnu situaciju...

ja bi dala igračku markirantu u ovom slučaju.

da sam imala na ispitu problem da pas kad ja dolazim do njega prestaje lajati, odlazi, ne želi otići od markiranta... onda bi razmišljala o mojem dolaženju.

No, da imam problem da pas ne laje na markiranta ili ga "ignorira", onda se ne bi zamarala sa svojim dolaženjem, već samo bi se koncetrirala na problem pas-markirant.

Meni je trebalo više od godine dana da otkrijem što je problem Rudiju, a kad napravimo još par ispita, vidjet ću zapravo da li je stvar zaista rješena. Ali ako ti išta pomaže, mogu ti napisati kako sam radila.

Rudač je kao i Bix imao savršenu motivaciju i oblajavanje na treninzima. O upornosti bi se dalo razgovarati, ali to je drugi par rukava. Međutim, na svakom ispitu je ili zalajao par puta pa odlazio od markiranata ili je došao do njih i jednostavno otišao. Čisto slučajno sam skužila da hoće lajati samo na poznate, jer nam je u Novoj Gorici predzadnji markirant bio Vedran, kojeg je savršeno i uporno oblajavao iako je već bio pred kraj terena i umoran. Nakon što sam prekinula ispit, sutkinja mi je rekla gdje je zadnji markirant i dozvolila da ga pustim na njega za trening. Rudi je čak i tada prolazio kraj njega kao da ga nema i nije uopće htio ni beknuti. Poslije sam saznala da je istu stvar napravio i na prvoga. Znači, htio je lajati samo na Vedrana.

Onda sam odlučila da će ubuduće tražiti samo nepoznate i da ću mu pokušati postaviti svaki trening kao ispitnu situaciju, gdje na početku nema napaljivanja na vezu, nema motivacije, uglavnom uvijek čeka u autu i dobije samo kratku šetnju na lajni prije ispita. Da bih se osigurala da mu ljudi neće davati neke nesvjesne signale i motivirati ga na lajanje, odnosno da će znati da imaju nešto za njega, zamolila sam ih da se ponašaju potpuno ležerno, da ga ne gledaju, da mu se ne obraćaju i da rade nešto potpuno neočekivano - pjevaju, igraju igricu na mobitelu, zovu nekoga, stoje uz stablo, šeću se na mjestu, itd. Igračka je uvijek morala biti zatvorena u džepu. Ako je odlučio otići od njih, nisu ga smjeli poticati da se vrati. Oni su samo u njegovim očima trebali biti nositelji ljudskog mirisa, a ne interesantne osobe. Kao da sam mu rekla da traži tartufe. Igračku su mu davali markiranti, ali bez ikakve riječi potvrde i oduševljenja, samo su je izvadili iz džepa i ležerno mu je dali. Takvu nekakvu filozofiju smo čuli na seminaru od Resi i činilo mi se da bi u njegovoj situaciji to vrijedilo probati. Na kraju sam se ja poigrala s njim, tako da je to traženje bila više stvar između mene i njega, a ne markiranta i njega.

Uglavnom, prvo sam počela koristiti ljude iz spasilačkih grupa koje još nije upoznao, ali s njima nije imao problema. Tada mi se učinilo da je njegov dobar rad vezan i uz terene koje poznaje, kao i uz ljude koje poznaje, odnosno, bilo mu je dovoljno da poznaje bar neke pa da se dovoljno ufura u to što se radi. Npr. na Dotrščini nije imao nikakvih problema s traženjem ikoga, kad dođemo tamo onda je automatski toliko napaljen da mu je svejedno.

Pa smo onda otišli kod Sare, s potpuno nepoznatim ljudima, na potpuno nepoznato mjesto. I tamo je napokon izašlo na vidjelo. Nije htio lajati na nikoga (sve su radili kao što sam gore opisala). Prolazio je kraj njih po nekoliko puta i pravio se da ne postoje. Doslovno se očešao o njih i otišao. I onda smo mi svi samo čekali i šutili. Kliker metoda - nadala sam se da će sam pokušati napraviti ono pravo i otkriti da mu to donosi nagradu. Nakon petog prolaska je ipak odlučio pokušati lajati na jednog od njih i odmah je dobio igračku. Nakon toga je na svakog sljedećeg odlučio prolajati malo brže. Kad smo opet došli na trening kod Sare, već je skužio da mora lajati na bilo koga (opet su mu se skrivali strani), a isto se dogodilo i kad smo otišli u Ljubljanu. Na zadnja dva ispita je super lajao, ponekad čak i jače na markirante pred kraj nego na one na početku. Tako da njegovo (ne)lajanje nema veze ni s kondicijom, umorom, vrućinom, motivacijom, plašljivosti... dečku je jednostavno negdje bio nastao krivi spoj.

Da se malo i ja javim da utjesim uzrujane!!! Petra nemoj se uzrujavati, meni se to isto desilo i znam kako ti je!!!! Ne treba sad bas pretjerivati.... Bix je super, i ja sam od tolko mozganja za Locha skoro prolupala .... To ce se sad mozda desavat jednostavno mora sazrjet u glavi.... Loch nikad ali nikad nije pokazao da bi otisao od markiranta ili da nebi lajao pa se to desilo, nikad ni prije ni nakon toga nije to ucinio na treningu.... I mislim da jednostavno ti ludi najbolji muzjaci na svijetu trebaju se poslozit u glavi Naravno da treba i dalje trenirati i ne sad ignorirati to, ali vjeruj mi nemora ti se to vise nikad dogodit. Na sljedecem ispitu na kojem sam bila poslije toga je radi ko urica... tako da jednostavno---- oni to vole da se mi malo uzrujavamo

Božena,
davanje i ne davanje igrače, dolaženje, ne dolažanje me nije mučilo iz perspektive dolaženja i tako toga nego zato što...da li je Bix možda otišao jer nije nanjušio igračku?
Pa ako je tako ne bi možda markirantu dala igračku da vidim što će se dogoditi, ali u tom slučaju ja moram trčati do njega ako će lajati i dati ju markirantu da ga nagradi. ALI ukoliko ne prolaje na markiranta i ako ga onda markirant vrati na sebe i Bix prolaje, želim da onda markirant ima igračku kako bi ga odmah nakon laveža nagradio pa ja tu ne stignem dotrčati i dati igračku jer ga mora nagraditi odmah kad prolaje. Dakle iz te perspektive sam se raspitivala za igračku/ne igračku/dolazak/ne dolazak, a ne zato što bi paralelno i to radila.
Sve u svemu odlučila sam se da će strani markiran imati igračku, ali će biti nova neka igračka ili neka krpa ili nešto koja do sada nikad nije bila korištena za igračku i nema još taj poznati miris.

Tanja,
hvala na iskustvu...Super kako si imala Vedrana na tom jednom ispitu jer lajanje na njega, a ne i na ostale je puno toga otkrilo. Moj trenutni plan je ići na treninge s HUOPPovcima, u Brežice, Novo mesto, sama nalaziti strane markirante koji nemaju veze s psima i napraviti ispitnu situaciju i to pokušati na terenima na kojima nismo bili kako bi dobila efekt novog terena+novi markirant pa ću vidjeti što će se dogoditi. Za sad u glavi imam ideju da ga markirant normalno nagradi, pohvali i sve veselo i sretno, ali još moram porazmisliti o detaljima.

Bruna, baš si to lijepo sročila Malo ćemo pojačati rad sa stranim markirantima, extra paziti na skrivenost igračke i nadati se da će na next ispitu glava nadvladati jaja

Tanja,
ovo kada ste čekali da Rudač odluči lajati (kliker metoda) ste radili tako da je markirant bio odmah blizu tj.Rudi nije ni išao u 'traženje' pa naletio na njega nego ono...otišao 10m i to je to...i vi ste svi bili okolo i čekali, ili kako?

sorry na pogresnom tumacenju oko igracke... nije mi palo na pamet da bi isao traziti svoju igracku, jer psi koji to inace rade, skloni su na treningu njusenju dzepova i ruku markiranata, odnosno, brzo se skuzi jos na treningu sto izvode, a Bix nije nikad to radio... a i tesko da bi na 10m kod drugog markiranta skuzio dal ovaj ima ili nema igracku...no, opet sve je moguce.

slazem se s brunom da se radi o mladom psu koji ce se jos dodatno samoizgraditi...

a da se nadovezem na Tanju: i moje je iskustvo da psi kroz treninge lako progutaju mnoga ometanja (markiranti, buka, nova mjesta...), dapace neki ih uopce ni ne dozive. Jednostavno, uvijek je vise poznanica od nepoznanica zbog cega se i dalje osjecaju udobno, a i lako se ubace u 'mode' trcim, trazim, lajem cim stupe sapom u ozracje treninga da im malo toga dopire do mozga i da malo kad stanu i uopce razmisle sto rade. Pa tako i olako prijedu preko novog covjeka ili zvucnog ometanja na samom treningu, odnosno uopce ih ne dozive na nacin da nesto zaista nauce. naravno, daleko od toga da im treba svaka nova stvar biti saka u glavu, sve je stvar dobrog tempiranja, mjesta, vremena ı pojedinacnog psa...

Moja potencijalna teorija je da je na 5-10m udaljenosti od markiranta skužio po mirisu da se radi o nepoznatom markirantu (pitanje je da li pas po mirisu ili isključivo vizualno prepoznaje nepoznatog markiranta, ovo moje pišem u slučaju ako po mirisu može skužiti) i onda je sam sebi rekao: 'Hm...ovaj je nepoznat, ali idem vidjeti ima li možda moju igračku, pa ako ima onda ipak tražim njega' i zato je otišao njuškati ga jer on to inače nikad ne radi (uz sve ovo drugo što smo napomenuli...novi teren traženja pa se teže prelazi preko novih markiranata, cijeli dan vožnja u autu po koma cesti, ujutro u 2h smo se probudili, u 3h krenuli, traženje je bilo u 17:45h...i tako...).
A kada je naišao na drugog tada je na 10m skužio po mirisu da se radi o nepoznatom markirantu i rekao:'Aha...to je opet neki nepoznat, kao onaj prvi, a ti nepoznati nemaju moju igračku (pa zato njemu nije ni išao bliže), ni taj nije taj kojeg tražim'.
Ja kad sam Bixa polegla na 200tom metru u 15min on je meni i dalje trzao da ga pustim dalje...



Ok, znam da je to sve malo ono...SF...i da sam cijelu priču tu izmislila i možda nema nikakve veze sa istinom, ali ono...tako mi je to nekako palo na pamet

a ništa... javljaj nam kako ide sa riješavanjem problema...

A da..vidjet ćemo...javit ću...nadam se da će se ponoviti na treningu pa da donesemo neke pametnije zaključke, ali moram priznati da sam se malo zamislila nad onim što si Božena napisala o tome da kad ih dovedemo na npr.Dotrščinu gdje su napravili 101 trening i stavimo vukodlaka da nam markira oni možda uopće neće do kraja doživjeti tog stranog markiranta jer se nalaze na sigurnom terenu, gdje mogu u snu odraditi ono što se od njih traži i lajat će na sve što leži jer znaju da se tamo laje na sve što leži. Karikiram malo...ali ono...ne nauče koliko smo mi možda u tom trenutku uvjereni da su naučili.
OK, nekim plahijim psima će taj strani markirant ipak biti too much i ipak će imati problema s njima, ali neki nabrijanko (pogotovo ako je mužjak i misli jajima ) će to odraditi bez imalo problema, ali upravo zato što stranog markiranta nije ni doživio kako mi mislimo da je...a kada se nađe 300km dalje od Zga, nakon 3h vožnje i cijelog dana čekanje...strani markirant dobije skroz novu dimenziju...postaje zbilja strani markirant, po prvi puta u psećem životu...

petra wrote:

Tanja,
ovo kada ste čekali da Rudač odluči lajati (kliker metoda) ste radili tako da je markirant bio odmah blizu tj.Rudi nije ni išao u 'traženje' pa naletio na njega nego ono...otišao 10m i to je to...i vi ste svi bili okolo i čekali, ili kako?

Na početku sam radila tako da markirante sakrijem blizu, da se osiguram da znam gdje su točno i da znam da ih sigurno može lako naći. Ali ja s njim već dugo radim na taj način da mu izbjegavam pomoći u raznim situacijama, već samo stojim i "značajno" ga gledam pa on brzo skuži da tamo negdje ima neki problem koji mora rješiti. Od kad je bio mlađahan me stalno iznenađuje s novim "idejama" na treninzima, pa smo se već uhodali. Najviše problema sam imala s njegovom nesamostalnošću i neupornošću. Kad su bili mladi radili smo tako da ako neka situacija ispadne teška, da markirant pozove psa nakon nekog vremena i on je ubrzo shvatio da se ne mora truditi, nego se vratio do mene i stajao i čekao gledajući u šumu da ga netko pozove. Onda sam izbacila dozivanja i zaključila da je možda jednostavno taj tip psa kojeg će trebati više usmjeravati i voditi kroz traženje, nego da bude baš samostalan. Pa je dečko savršeno naučio usmjeravanje, luđački motivirano odlazio u smjeru u kojem sa ga poslala i... istim se takvim trkom vraćao natrag meni. Pa sam onda jednostavno zaključila da sve dok mu pomažem neće izgleda apsolutno ništa sam shvatiti i jednostavno sam počela čekati, ne biti vesela, ne ga bodriti, ne ga slati i ne ga motivirati da odlazi. Jer to je sve znao, a nije htio sam raditi. Dobio je naredbu za traženje samo jednom na početku i nakon toga ništa. Kad je bio previše zbunjen i počeo odustajati, samo sam ga lagano usmjeravala tako da hodam u smjeru gdje je bio markirant. Sve šuteći. I tako je polakooo počeo shvaćati da mora sam potražiti koga ima. Ali "breaking point" je bio kad mi je Darja markirala na Dotrščini i kad smo čekale 10 minuta da je nađe, a on je samo trčao plitke sumanute krugove udesno, stalno identičnim putem kojim je već prošao, vraćao se do mene, lajao na mene kao luđak, vidio da mu neću pomoći i opet otišao raditi isti krug. Ukratko, kad se po pedeseti put vratio do mene i pokušao zalajati dobio je pljusku i nakon toga je otišao u šumu, nije se vraćao minutu i našao je Darju kao profesionalac. Nakon toga se više nikad nije pomislio vraćati i vrištati na mene. Tako da mislim da mi kliker metoda kao takva ne bi sama u potpunosti pomogla, jer ako je fora u tome da pas sam skuži što treba napraviti da dobije što želi, a on je savršeno zadovoljan i s time da samo stoji uz mene i laje na mene kao luđak, onda sve malo pada u vodu... Uglavnom, ja sam više-manje morala izbaciti iz traženja apsolutno sve stvari koje su ga potvrđivale same po sebi, da bi se na kraju skoncentrirao i usmjerio na ono što je smisao svega - traženje. Ovo sve vjerujem nema previše veze s Bixom, ali čisto da vidiš kako je mozak funkcionirao ovom mom tupku, možda ti ipak još nešto padne na pamet...