Ispitni problemi

Ja nemam tupka, ali imam nesigurka

U sjećanju mi je zapečaćen prvi trening sa huoppovcima na ruševini na kojem nam se ponovila stvar koja se vjerojatno događala na svim prijašnjim ispitima.

Nakon hrpetine naših treninga, odemo kod njih na trening i pustim psa na prvo skrivalište za koje iz aviona možeš vidjeti da je to jedino skrivalište u cijeloj hali, a markirant je iza 2 palete. Dakle, ništa special.

A moj pas dođe, ponjuši, ode, pa se vrati pa, još više ponjuši, al... ne laje. Ja ga gledam i znam da zna gdje je markirant, ali je opet u situaciji gdje je: novo mjesto, novi ljudi, čopor nepoznatih pasa tamo vani... i gdje on mozga kako je sve to malo too much za njega i rad mu sad nije na ljestvici prioriteta.
I ne samo to, on stoji pokraj skrivališta, gleda u njega, gleda u mene, gledamo se...i neće da zalaje. Ja ga pozivam, na rubu sam suza i razmišljam da ga utrpam u auto i dignem ruke od svega, jer ne mogu vjerovati da nakon toliko treninga on kiksa na tako debilno skrivalište.
Ipak čvrsto odlučim da će zalajati na to mjesto pa makar nam to bila zadnja stvar koju ćemo i ja i on u životu napraviti. Kad je došao do mene vjerojatno sam mu neku psovku rekla i poslala ga sa "idi traži", ali tonom koji mu govori "znam da znaš gdje je i izvoli tamo lajati! Ne tražim nikakvu kvantnu fiziku, samo jedan glas!". I on zaista ode direktno do markiranta i zalaje "od muke" radi mene, ja ga lagano potvrdim, a on nakon moje potvrde počne lajati na markiranta kao da nikad problema nije ni bilo . Sljedeće mjesto se malo brže odlučio zalajati (opet sam ga verbalno pohvalila kad je počeo lajati), a nakon toga je radio sve bolje i bolje na svakog sljedećeg markiranta tako da je do kraja treninga bio zvijer:)

Ima još mali milijun sitnica koje sam shvatila tijekom treniranja s njim, ali ovaj trening mi je baš bio u tom trenutku ono što smo trebali

U ovoj fazi rada s Bixom ne mogu naći poveznice Rudija i Bixa, ali definitivno razilčite situacije i iskustva drugih, meni, početnici, pomažu, sagledati širu sliku cijele situacije tako da zahvaljujem što ste podjelile svoja iskustva.
Boženin komentar o poznatom terenu i osjećaju sigurnosti i ne doživljavanju novih stvari na pravom nivou mi je skroz jednu novu stranicu u glavi okrenuo .

Sutra imam neki pokušaj izazivanja ispitne situacije pa ćemo vidjeti što će se dogoditi. Područje traženja neće biti 100% nepoznato pa mi je to malo žao , tj. bit će jer nismo nikad bili na baš tom dijelu, ali smo bili na drugim dijelovima iste šume, pa bi parking mogao biti taj koji će nas odati Pokušat ćemo zavarati Bixa
Imam nepoznatog markiranta, van psećeg svijeta je, nešto stariji ,baš kakav je bio na ispitu, dat ću mu novu igračku bez mirisa Bixovih igračka i nadam se da ćemo nešto postići...u biti želim postići da ode pa da rasvjetlimo događaj od prošle nedjelje.
Javim vam...

Dakle,

nakon današnjeg pokušaja izazivanja ispitne situacije...Bix je nažalost ili na sreću (više ni sama želim što bi htjela ) lajao. Išli smo gore iznad Gajnica gdje je trenirao jedno 5x u životu (zadnji put prije nekih 4-5mj), ali smo išli na dio šume gdje nije bio. Markirant cca.50-60g, nepoznat, i nije iz naših psečih voda tako da je super za ovakvo testiranje. Bix je bio u autu dok smo ga sakrili. Igračka-nikad korištena, bila je u vrečici da ne pokupi miris drugih igračka, nisam ju previše ni dirala tako da ni moj miris nema baš neki. Markirant ležao na leđima. Igračka ispod njega.

Uzela Bixa iz auta i ravno na traženje. Pustila sam ga na drugu stranu od markiranta no vrlo brzo je sam otišao na stranu gdje je markirant. E sad...2x je prošao na nekoliko metara od markiranta u punom trku....onako....iznad markiranta, iznad njegove glave i ništa...u trećem navratu kada je dolazio s druge strane nego prva dva puta je prošao, valjda osjetio miris i odmah na markiranta i bez njuškanja i ičega počeo lajati.

Sad je pitanje da li je prva dva puta on njega skužio ili nije. Vjerujemo da nije, markirant je rekao da je bio u punom trku i iznad njega je prošao i moguće ga mu ga vjetar nije donio u nos. Treći put je iz drugug smjera išao i valjda ga je tada točno vjetar donio jer se baš okrenuo i došao na njega te bez njuškanja lajao.

I ništa...sad je to to...i dalje nam je plan stavljati Bixa pred ovakve situacije i čekamo da se ispit ponovi ...

Eto me opet...jučer smo postigli što smo htjeli. Bix otišao od markiranta.
Napravili smo 100% ispitnu situaciju, 100% nepoznati teren, 100% nepoznata 2 markiranta, bio na vezu skroz daleko pa nije mogao ni načuti markirante ni ništa.

Pustila sam Bixa odmah na stranu gdje je markirant koji se nalazio na cca.50-tom metru i nije prošlo ni 5sec, Bix je došao do markiranta, počeo lajati, VAU-VAU (doslovno dva puta), markirant rekao 'Bravo' (rekla sam mu da ga kratko pusti da laje) i išao izvaditi igračku, a Bix se okrenuo i odjurio dalje tražiti. Mi smo bili zbunjeni jer nismo bili sigurni što se dogodilo jer smo vidjeli Bixa kako dalje traži, a čuli smo da je zalajao i čuli smo da je markirant rekao 'Bravo'. Dok smo odlučivali hoćemo ga zaustaviti ili što, on je jurcao dalje i tražio. Nakon 15tak sec sam ga pozvala i zaustavila i odlučili smo da ću ga direktno pustiti na drugog markiranta, a Petra Č. će se pozicionirati u šumi tako da vidi markiranta i Bixa i da vidi što se događa.

Pustila sam Bixa, dojurio je do markiranta, počeo lajati, normalno je lajao, 4-5-6x, markirant mu je dao igračku i sve super.

Odlučili smo ga opet pustiti na prvog markiranta, ali s druge strane,a Petra Č. je opet stala na mjesto gdje može vidjeti što se događa. Markirantu smo rekli da ga pusti da laje duže. Pustila sam Bixa, odjurio je do markiranta i odlajao, uzeo igračku i sve super.

E sad...ispalo je da je na prvog markiranta u prvom navratu imao problem i to je to, ali smo onda saznali, kada su markiranti izašli da je on u onih 15sec što je nastavio tražiti nakon što je otišao od prvog markiranta, a mi smo odlučivali što ćemo, da je bio i kod drugog markiranta i odmah otišao od njega dalje tražiti. Po našoj naredbi markirant je pokušao vratiti Bixa, ali uzmite da su to bili ne pseći markiranti i Bix je bio nabrijan i jurio dalje, tihi 'Bix, Bix' ga naravno nije vratio.

Dakle...situacija je bila sljedeća...na prvog markiranta sam pustila i Bixa i kako je u 5sec dojurio do markiranta još je bio extra lud, lud, lud da nije ni stigao shvatiti da se radi o nepoznatom markirantu i to je tek shvatio kada je markirant rekao bravo i onda je Bix rekao:'Uuuuu pa ti nisi onaj kojeg tražim, ajde bok' i otišao dalje...vrlo brzo je naletio na drugog i sad je sunce malo razmišljalo i odmah shvatio da se radi o nepoznatom markirantu na kojeg se naravno ne laje (da se ne bi slučajno zaletio kao prvi puta pa kad je na prvog počeo lajati ) i išao odmah dalje tražiti.

Dakle, kada smo ga pušatli direktno na drugog, on je tada u biti išao drugi put na njega, a mi smo mislili da je to prvi put, je Bix evidentno rekao :'A očito hoće da lajem i na njega, kada me opet tu šalje' pa je onda dobro to odradio kao i ponovno puštanje na prvog kada je također dobro to odradio.

Zaključak : Novi teren + novi markirant je problem jer je Bix uvjeren da se na njih ne laje, on se njih ni ne prestrašni niti ništa nego u njegovoj glavi oni nisu ti koje on treba tražiti. Kada smo ga drugi puta slali na njih je odradio sve ok, jer je rekao:'Kad već inzistriraš...'

Poprilično sam sigurna da je upravo takva situacija u njegovoj glavi. Ono što sad moram je raditi ovakve situacije s nepoznatim terenom i nepoznatim markirantima, ali isključivo kinolozima, nepoznatim markirantima jer mi trebaju markiranti koji će ga znati vratiti na sebe i naučiti ga da i na njih treba lajati.

Eto...happy sam jer mislim da smo razjasnili situaciju što se događa u njegovoj pametnoj, MUŠKOJ, glavici A nismo happy jer nemam baš velik izbror nepoznatih markiranata koji znaju što rade s psima i koji će ga znati vratiti

Mislim da su za ovakve stvari dobri spasilački tabori, jer u nekoliko dana mladi pas vidi dosta novih terena i novih ljudi. Možda da si i to ubaciš negdje u raspored .

petra wrote:

Zaključak : Novi teren + novi markirant je problem jer je Bix uvjeren da se na njih ne laje, on se njih ni ne prestrašni niti ništa nego u njegovoj glavi oni nisu ti koje on treba tražiti. Kada smo ga drugi puta slali na njih je odradio sve ok, jer je rekao:'Kad već inzistriraš...'

Poprilično sam sigurna da je upravo takva situacija u njegovoj glavi. Ono što sad moram je raditi ovakve situacije s nepoznatim terenom i nepoznatim markirantima, ali isključivo kinolozima, nepoznatim markirantima jer mi trebaju markiranti koji će ga znati vratiti na sebe i naučiti ga da i na njih treba lajati.

Eto...happy sam jer mislim da smo razjasnili situaciju što se događa u njegovoj pametnoj, MUŠKOJ, glavici A nismo happy jer nemam baš velik izbror nepoznatih markiranata koji znaju što rade s psima i koji će ga znati vratiti

E pa onda je znači isti problem kao i s Rudačem. Nikog se nije bojao, samo je zaključio da se na nepoznate ne laje . Namučit ćeš se malo sa tim stranim markirantima i terenima, ja sam uspjela u 3 mjeseca organizirat samo 5 treninga. Ali bar možemo zajedno ići negdje, ako ti je to utjeha .

Jedina razlika u pristupu kod mene je bila da inzistiram da su markiranti potpuno inertni i da glume nemarkirante pa da tupko sam shvati kaj mu se isplati ...

Ja sam isto htjela ići na tabor, ali nekako imam osjećaj da ti grupni treninzi i nabrijavanja na vezu neće previše pomoći u rješavanju problema...

Tanja wrote:

E pa onda je znači isti problem kao i s Rudačem. Nikog se nije bojao, samo je zaključio da se na nepoznate ne laje . Namučit ćeš se malo sa tim stranim markirantima i terenima, ja sam uspjela u 3 mjeseca organizirat samo 5 treninga. Ali bar možemo zajedno ići negdje, ako ti je to utjeha .

Jedina razlika u pristupu kod mene je bila da inzistiram da su markiranti potpuno inertni i da glume nemarkirante pa da tupko sam shvati kaj mu se isplati ...

Ja sam isto htjela ići na tabor, ali nekako imam osjećaj da ti grupni treninzi i nabrijavanja na vezu neće previše pomoći u rješavanju problema...

Da, on je zaključio da se na njih ne laje i on je uvjeren da oni nisu ti koje on treba naći. Meni se kliker metoda čekanja da razmisli i laje čini zgodna, ali sam nakon konzultacija s iskusnijima odlučila da će ga markirant zvati nazad na sebe. Krenut ću tim putem pa ćemo vidjeti.
Moj trenutni plan su HOUPPovci (već sam se najavila Sari, javit će mi se kad će imati šumski trening, ovaj vikend je bio samo ruševinski), ideja mi je pitati kolege iz Brežica da dođem kod njih (to je bar blizu) i pokušati naći nepoznate markirante koji nisu psetari , ali za koje znam da ih mogu naučiti kako da vrate Bixa. Tako da sve to možemo skupa
No ti koja 'čekaš' da sam Rudač razmisli možeš i s 'običnim građanima'

Ja takvih imam na lageru Pa se možemo dog, ali za mene nisu dovoljno dobri jer neće znati vratiti Bixa. Prošli vikend sam imala 1 nepoznatog, ovaj vikend 2 nepoznata tako da se nadam boljoj brojci od 5x u 3mj

I da...standardni tabori nisu dobri, tj.nisu loši, ali mislim da nisu pravo riješenje naših problema jer to je upravo ono što imamo na treningu gdje psi sve odrade bez da i pomisle otići...previše je tu nabrijavanja, hrpa drugih pasa, ljudi, svi postanu svakom poznati za 5min...

Ovo baš treba biti kratko i slatko Nepoznata šuma, zavezati pse dalje, sakriti markirante i pustiti psa u traženje. Ja čak ni ne trebam dulje traženje raditi, doslovno mi sve može biti u 50-100m.

Ajde baš mi je drago da si to uspjela postići!!!!
No moram priznati da se slažem sa Sarom, meni ideja odlaska na tabor gdje postoji 50tak stranih markiranata zvuči kao lijep korak ka riješenju problema.
Tamo imaš mogućnost rad u grupi sa 10 tak novih ljudi (što nije baš za baciti i pomisliti da će tako brzo svih 10 ljudi psu postati poznati) te i nakon redovnih termina treninga možeš zamoliti neke ljude da ti se sakriju u blizini šatora tek toliko da ih pas oblaje (npr. imaš priliku naći stare ili mlade markirante, bradate, visoke , niske, sa dubikim glasom....).

Meni osobno to je jako puno značilo (vjerujem i zato jer sam imala drugi problem od ovog koji spominjete) ali mogu zamisliti da bi i ovom problemu jedan kvaliteten tabor mogao puuuno pomoći da prestanu pomišljati da strane osobe nisu interesantne odnosno ad se ne traže.
Ako ti nije toliki problem zbog novaca i vremena svakako proporučujem!!!

Naravno da od tabora mogu samo pozitivne stvari izvući, ali iskreno, mislim da npr.ne radim ništa 'ispitno' i da odem samo na tabore da mi to ne bi riješilo problem.
Istina, tamo bi bilo puno stranih i svakakvih ljudi i sve bi to bilo super ,ali ne bi dobila ono što mi treba u potpunosti. Ti bi mi treninzi dobro došli kada bi se on bojao nepoznatih ljudi, ali mislim da je ovo skroz drugi problem. A na taboru možda ne bi mogla imati svojih prohtjeva (jer sam samo malo ribica od puno ljudi tamo ) i ne bi mogla imati situacije da markirante uopće ne vidi prije traženja, da Bix ide prvi, da se ne stigne nabrijavati s drugim psima na vezu itd, itd...

Bez daljnjeg da je super korisno ići na tabore, ali mislim da će mi više u riješavanju problema značiti ovakve 'ispitne' situacije.

A kad uopće ima tih tabora? Ja nisam nikad bila na njima Ima neki negdje u blizini? Jer išla bi rado.

Svakako mislim da je dobro raditi ovo kratko, slatko i nepoznato. Tu nema zabune, no malo je naporno to organizzirati.

No, i tabor moze liciti na ispit. I na ispitu pas (ako ga npr. zavezes za drvo prije trazenja) vidi ljude koji odlaze u sumu, neke nepoznate zavezane pse koji idu simo tamo, pokoju motivaciju u blizini i sl. Tabor mu moze jako liciti na to, jer osim sto ce mu markiranti prvi dan biti nepoznati (a to vam svakako treba) mijenjaju se i tereni. Mislim da je bas kombinacija nepoznati teren i nepoznati markirant dobitna kombinacija za nelajanje. Nekako si mislim da bi Bix na Dotrscini lajao i na moju mamu . Mozda sam u krivu, no mozemo probati

Mi smo znali ici na tabor krajem ljeta u Sloveniji u organizaciji ERPS-a. A mislim da ima i neki od DVRPS-a. Skicni malo u kalendar. Postoje i lavinski zimski tabori, no tamo se obradjuje i jedna nova prica (kopanje+snijeg) pa mislim da ti je ova ljetna prica prigodnija, a i uskoro ce se odrzavati.

Yap, na Dotrščini bi lajao i na tvoju mamu Sigurno

Bez daljnjeg, kombinacija tabora i posebno organiziranih kratkih 'ispitnih' treninga je dobitna kombinacija i pokušat ću na next ne zimski tabor ići.

Obicno i huopp ima zimski tabor u 12. mjesecu.

A kombinacija tabora i kratkih treninga sa nepoznatima nece skoditi u svakom slucaju.

No, ja osobno bi za pocetak na tim kratkim treninzima stavila 1 markiranta da mu onemogucim mogucnost odlaska od prvog i 'provjeravanja situacije' s drugim markirantom.

Na taj nacin bi si i priustila slobodu da njega pustim da sve sam odradi, bez pomoci markiranta, jer i ako ode od tog markiranta, nece nikog drugog naci, pa ako zeli nagradu... natrag na prvog i pomiriti se s njim.

Ili ako se bas zeli carpe diem , 2 trazenja, ali svako trazenje u terenu je jedan markirant.

Hm...zanimljivo...ali da li onda riskiram da će 'naučiti' da ne treba iz prve lajati na markiranta?
Ili računamo da 1-2x neće škoditi ako ode i tek iz X-te laje na markirana tj.očekujemo da će na trećem, četvrtom treningu početi smanjivati vrijeme ignoriranja tog markiranta tj. ranije će se odlučiti prolajati na njega pa onda će brzo izblijediti događaji do je mogao ignorirati markiranta i nikome ništa

Na tom zadnjem treningu se dogodila situacija gdje je markirant pozvao Bixa, i koliko god to tiho bilo, Bix ga vjerojatno čuo, a opet ga je izignorirao i nastavio po svom dalje. Tako da je tu mogao "naučiti" čak dvije nove opcije rada: odlazak od markiranta i ignoriranje markiranta, u svakom slučaju nije lajao iz prve.
Pa čak da je i bio markirant, koji ga je mogao bolje i jače pozvati, i da ga je Bix i poslušao, to bi opet bilo zbog markirantove inicijative, a ne inicijative psa.

Jedna od opcija može biti pustiti ga nek sam shvati o čemu se radi, pa makar prvo morao sve protrčati da bi došao do zaključka. Ja osobno preferiram situacije kada psi sami pohvataju 2+2, jer kad zaključe da je to =4, nakon toga obično nema više problema i poprilično su uzbuđeni zbog svoje velike pameti
Mislim da bi ga čak i ja sama radije ponovno usmjerila na tog markiranta, nego pustila da ga markirant zove, iako shvaćam opasnosti tog pristupa kod pasa koji su jako skloni okretanju na vodiča.

Isto tako bi pripazila na način puštanja psa. Ako nema problema sa motivacijom, već je totalno lud i nabrijan, onda bi ga prvi put pustila na način da je malo manje lud i nabrijan. Zašto? Čini mi se da kod nekih pasa, kad su u stanju luđačke nabrijanosti mogućnost učenja novih stvari je nešto smanjena, te se uglavnom ponavljaju stari obrasci ponašanja. Kao da je neke od njih potrebno zakočiti, i reći im: a dobro, sad stani malo i razmisli.

Nažalost, najčešće naše situacije nemaju jedno zlatno rješenje, već mogu biti kombinacija više njih (kao što je Tanja imala npr. kombinaciju šamara i novih markiranata ) ili npr. novi markiranti plus zvanje psa....

Jedino zašto me 'brine' kod opcije da on sam shvati stvari je potencijalna nesigurnost. Ali ok, činjenica je da kad skuži je onda zbilja skužio.

Samo je pitanje da li da se ja pomičem prema markirantu ili isključivo stojim od kud sam ga pustila i X puta ga pošaljem u tom smjeru (vjerujem da će iz duge lajati jer je iz druge lajao u nedjelju), jer ako se počnem pomicati u jednom trenu bi se mogla naći na nekoj blizini na kojoj bi se pitala da li je zbilja razmislio i shvatio ili je moja blizina donijela sigurnost pa zato laje.

U biti me zanima kako je Tanja to radila. Da li ti stojiš blizu markiranta i čeka da pas laje ili pustiš u traženje i ti stojiš na putu, markirant na 40-50m i ti čekaš i čekaš...

U cijeloj priči me samo potencijalna nesigurnost brine. Sve do sada sam uvijek s njim radila na način da je max nabrijan, max sve happy, max okrenut na rad, max jasno, nimalo zbunjujućem, nimalo nesigurno...i dalje sam nekako sklona tome jer volim da pred psa stavljam gotovo ne primjerno teže zadatke i tako napredujem u radu, a ne da bude vidljivo teži zadatak i da čekam da on razmisli što i kako tj.da on dođe u to nesigurno stanje i da ne zna što i kako, pa me iz te perspektive ovakav način rada malo...brine.

Ja se slažem s Boženom. Nekako mislim da ćeš biti skroz sigurna da je shvatio baš ono što si htjela kad vidiš da je sam skužio i da nisu pripomogli eventualni trzaju markiranta ili markirantov pozivić ili napetost markiranta koji razmišlja da li ga treba zvati i sl. A što se tiče udaljenosti od markiranta, ja bih bila blizu markiranta da ne budu dvije "teške" situacije odjednom za savladati (novi markirant I traženje tog marikranta), a i da lakše vidim što se događa. Ali Tanja ipak ima najviše iskustva pa treba svakako nju poslušati.

Potpisujem sve što Božena veli...

Mislim da dobro odškolovati i pripremiti psa znači i naučiti ga da se nosi sa stresom, nesigurnošću, umorom... i da svejedno i dalje radi i razmišlja o rješavanju problema. Ja sam zaista primjetila da nisam gotovo ništa napredovala kad sam Rudija stalno držala na vrhuncu nabrijanosti, jer, kako kaže Božena, oni su tada u nekom svom filmu i čak i ako stvar odrade savršeno, ne mora značiti da su uopće primjetili što rade i što se oko njih događalo. A uvijek smo pazili da nikad ne dođu u stanje nesigurnosti, da nikada ne pomisle odustati, svaka je situacija trebala ispasti savršena po njih... Rudač i ja smo počeli ići naprijed tek kad sam pred njega počela nabacivati probleme i zahtijevati da ih riješi bez puno moje pomoći, ili pomoći markiranata. Doduše, ja si takav pristup mogu priuštiti, jer je Rudi stalno prenabrijan i nema šanse da dođe do nekog pada motivacije... osim pada na onaj stupanj na kojem se mozak uključuje i on postane sposoban razmišljati .
Moraš računati na to da će ti na apsolutno svakom ispitu Bixova motivacija u jednom trenutku početi opadati što god da ti učinila. Psi jednostavno nisu u stanju apsolutno istim intenzitetom i motivacijom tražiti u svih 15-30 minuta. I što kad se na ispitu umori, uspori se i krene više razmišljati i primjećivati razlike?

No da, zaboravila sam reći i ovo. Ja ne preferiram previše pomaganja markiranata, zato jer na ispitu toga jednostavno nema. Ako pas nikada sam ne rješi problem i odluči poduzeti nešto, nego ga svaki put markirant dozove i nabrije da laje, onda mi se čini da bi tako i mogao na ispitu - prolaziti kraj markiranta nekoliko puta, pogledavati ga i iščekivati da li je to "taj pravi" koji će ga pozvati i dati mu nagradu, pa ako se ništa ne dogodi, jednostavno ga početi ignorirati i nastaviti dalje. A kad ga deset puta šalješ u šumu i uvjeravaš da tamo ipak ima nekoga, on svih deset puta ignorira nepoznatu osobu koja nema stav markiranta, ali onda jedanaesti put pomisli "kvragu, pa nema nikoga drugoga, možda je taj onaj pravi" i odluči sramežljivo zalajati na njega i gle čuda - doleti igračka, onda mi se čini da je pas takvom situacijom dobio beskrajno više nego da je netko iz njega tu reakciju izvukao.

Naravno, sve ovo što govorim odnosi se isključivo na rješavanje problema pasa koji već imaju dobro izgrađenu osnovu traženja, da ne bi netko od početnika pomislio da se to može primjenjivati i na njih...

Da li tu pod početnike i Bixa svrstavaš? Jer mislim da on zbilja nema problema s traženjem. Mislim da je on poprilično ok pas, nemamo nikave posebne probleme (osim što ne lajemo na strane markirante ) i sve u svemo je ok.
Na ispitu sam bila prezadovoljna kako je radio, 15min je predivno, motivirano tražio išao daleko, nije me gledao, ma ono...stvarno je bilo super (tko je još vidio da se laje na markirante tako da sam taj dio potisnula )

U nedjelju se Tanja vidimo pa ćemo se dogovoriti što i kako da napravimo.

Ne, nisam mislila na Bixa, nego na pse koji su još uvijek u procesu učenja. S njima zaista nema smisla očekivati da će sami nešto zaključiti, kad još uopće ni ne kuže što zapravo trebaju raditi. Kad pas već krene na ispite, ja bih ga svrstala u one koji imaju osnovu, ali ih još treba ispolirati i rješiti sitne probleme .

Nisam znala u koju kategoriju bi stavila ovo što su sljedeće reći, pa evo ga tu...

Ovako, na svojem zadnjem stažiranju u sloveniji se dogodilo da su neki vodiči pri aportu koristili predmete poput ručne svjetiljke ili rukavica, ali tako zalijepljene i oblijepljene da si jedva mogao nazirati što se krije ispod svog tog duck tapea...

E sad, svima nam je jasno da će pas radije nositi takav aport nego onako "čistu" tvrdu ručnu svjetljiku, no poanta i karakteristika te vježbe u spasioca jest da se aportira vodičev predmet. A Katja je još i prokomentirala da su na jednom sudačkom sastanku diskutirali o tom problemu i zaključili da bi na kraju aporta vodičev predmet trebao biti upotrebljiv.

Ne znam kako razni suci gledaju na ovaj problem, no budući da se bliži zagrebački ispit, u dogovoru sa Mirelom evo mala napomena o toj temi tu na forumu.