SEMINAR GERRITSEN, HAAK, KOVAČ - VABILO

ok ljudi, gdje tko kako zašto??? Tko ima informacije?

datum vam je poznat
radi se cijeli dan odmori su samo za jelo koje je uključeno u cijenu,
navečer je razgovor o napravljenom
rade se discipline i šume i ruševine, te poslušnost-zadnji dan je IRO
ispit s iro sudcima koji morate posebno platiti i 25 eura je

mjesta su ograničena za 24 vodiča i koliko sam skužila vodič može
raditi samo s jednim psom-biti će 3 grupe i ako bude dovoljno
zainteresiranih vodiča napravit će se grupa za pripreme za
svjetsko-slovenske reprezentacije

prijave su do 20. 4. piše vam u dnu- nisam sigurna u datum ali je
varijanta kad se popuni gotovo je,bez obzira koliko ste vi i vaš pas
pas super i jako zainteresirani

spavanje je u kampu-sami morate osigurat šator ili kamp kućicu-ta
kombinaciaj je 250 eura ili sobe(ne piše kakve) je 300 eura u tom
slučaju psima nije dozvoljeno spavati u sobi - psi u autima

seminar počinje s skupljanjem u 18 sati nakon kojeg je večera pa
uvodno predavanje

procedura prijave je sljedeća šalje te prijavu romanu na mail i
uplačujete akontaciju od 100 eura - ne piše da li varčaju dio novca
ako otkažete

ne piše je li ispit za šume ili ruševine-ja mislim da je za oboje


Evo ovo je Tihana prevela sa slovenskog i poslala na mail, pa da znate...
Ekipa koja ide, blago vama morat cete puno toga prepričavati!

Nemoguće je u par riječi sažeti 5 dana predavanja, ali evo čisto u kratkim crtama pa ak nekoga nešto više zanima, izvući ću iz memorije i detaljna objašnjenja...

Miloš Kovač nas je oduševio. Ne zbog toga jer u potpunosti prihvaćamo njegovu "vjeru" i spremne smo na preobraćenje , već zato jer je čovjek izuzetan predavač kojeg je užitak slušati. Otvoren je za sve što mu se govori i spreman o tome diskutirati, te objasniti detaljno svoje mišljenje, kao i tok misli i reakcija psa u datoj situaciji koju objašnjava.
Generalno se njegova metoda temelji na tome da se sa psom radi bez prisile, zatim da čovjek bude potpuno pasivan, a pas aktivan, da čovjek stavi život psa pod kontrolu i tako izgradi autoritet (a ne nametanjem), te da se prilikom vježbe ne nagrađuje/potvrđuje psa za samu izvedbu vježbe, već je najvažnije nagraditi/potvrditi psa kad se nalazi u pravom raspoloženju, odnosno na vrhuncu motivacije i usmjerenosti na vodiča.
Potvrđivanje psa isključivo dok se nalazi u pravom stanju/raspoloženju, ili kako on to kaže kad mu energija naraste, kao i sa svakom drugom vježbom s vremenom dovodi do učvršćenja ponašanja. Znači ako svaki put potvrđujemo psa kad se nalazi u pravom raspoloženju, to će dovesti do sve većeg porasta i u konačnici učvršćenja motivacije psa na rad. U praksi bi to izgledalo ovako - imam psa na lajni i mirno stojim i ne obraćam pažnju na njega. Nema veze koliko dugo to traje i koliko pas izgleda da se dosađuje. Miloš kaže da je dosađivanje dobro, to je isto proces razmišljanja i pas ima priliku odlučiti da mu okolica više nije zanimljiva i da će nas pogledati. U trenutku kad me odluči pogledati nagrađujem ga. Zatim ponovo čekam da dobijem njegovu pažnju i kad mi se čini da je veseo i napeto iščekuje, kažem mu da npr. sjedne. Zatim ne nagrađujem psa odmah, već opet čekam da se nađe u pravom raspoloženju, znači kad opet bude fokusiran (znate i sami da neki psi onako polako sjednu i potpuno nakon toga prestanu gledati vodiča). S ovim njegovim dijelom se u potpunosti slažem, psa treba uvijek nagrađivati kad je potpuno fokusiran na vas i kad je napet i željan raditi još više, a ne kad mu je pun kufer svega i izvede vježbu s pola mozga, sam da mu se skinete s leđa... Također, od psa se treba zatražiti da nešto napravi isto tek onda kad se nalazi u tom "pravom" raspoloženju. A upornim radom se postigne da su ta raspoloženja/energija sve češća i stabilnija.
Čovjek je pasivan, a pas aktivan, jer kad čovjek na "umjetan" način izvuče aktivnost od psa, onda to nije tako kvalitetna motivacija kao kad pas sam shvati/odluči da je čovjek interesantniji od svega drugoga iz okoline.
Prisila/zabrane/korekcija se (najčešće) ne koriste. Temelj za to je izreka "zabranjeno voće je najslađe". Pas kojemu se uporno nešto zabranjuje stalno će se pitati što to tamo ima i kakvo je to nešto što mu se zabranjuje i bit će još više okupiran time da izbjegne poslušati i pobjegne istražiti to što ga zanima. Ako se psu dopusti da pogleda, on vidi da ničega nema i onda okrene pažnju na nas, takva pažnja je kvalitetnija jer je pas sam shvatio da nema ničega tamo i da mu je isplativije biti fokusiran na vodiča.
U život psa se kontrola uvodi tako da mu se onemogući da se sam zabavlja i da ga okolina sama potvrđuje (npr. stalno puštamo psa da se slobodan šeće i on stalno jede po livadi ili njuši kuje i zapišava, s vremenom se to ponašanje jednostavno ustali). Znači psu u svakodnevnom životu ograničimo kretanje, vodimo ga van samo na flexiju, po potrebi ga doma držimo u boksu ili mu bar ograničimo kretanje i guštanje u izvođenju nepodopština. Kad idemo raditi uvijek pazimo/osmislimo da psu stvorimo kontroliranu situaciju u kojoj može učiti (npr. ako je opsesivni žderač, onda ga vodimo tamo gdje smo sigurni da nema ničeg na podu). Prije početka rada obavezno izvodimo protokol, psu skidamo običnu ogrlicu i flexi i stavljamo mu metalnu ogrlicu i običan povodnik. S vremenom se pas uhoda u čitav princip života i proceduru i automatski mijenja ponašanje kad vidi da je vrijeme za rad. Kroz takvu kontrolu nad životom psa čovjek pasivno postane i vođa u očima psa, jer jednostavno shvati da se sve radi onda kad čovjek to hoće.

I još jedan primjer kako se njegovo shvaćanje može primjeniti i na hiperaktivne pse. Npr. ja Rudija moram nagrađivati/potvrđivati tek kad se smiri i kad osjetim pad energije/motivacije/ludila, kako bih ga s vremenom dovela/spustila do stupnja motivacije na kojem još uvijek može razmišljati i biti koncentriran na ono što radimo i kako bi se to ponašanje ustalilo. Smisao je da takvom psu stavljanje metalne davilice i lajne za rad znači "smiri se", a ne "juupi, idemo raditi!". Ja sam odlučila sad tako pripaziti na Rudijevo ponašanje i u cjelokupnom radu i našem svakodnevnom životu. Probala sam tamo prilikom bacanja loptice i uspjelo mi je zadnja dva dana istrčavati Rudija u potpunoj tišini . Poslušnost smo isto odradili u (gotovo ) potpunoj tišini, ali za to nedam ruku u vatru da je zbog tih par dana rada, jer postoji mogućnost i da je Rudač već bio prilično umoran. Moram isprobati na više ispita.

Kod Rudija smo koristili korekciju, jer je povremeno bio toliko lud da se nikako nije htio smiriti sam od sebe. Korekcija se može koristiti samo onda ako se psu odmah nakon toga ponudi "izlaz" iz situacije, odnosno odmah nakon toga ga se brzo potvrdi/nagradi za nešto dobro učinjeno. Korekcija mora biti brza, kratka, bez riječi i unošenja emocija. No za većinu ljudi je bolje da nikad ne koriste korekciju jer ne mogu kvalitetno odraditi onaj motivacijski dio poslije, pa zapamćena ostaje samo korekcija. Osim toga, korekcija brzo donosi poboljšanje i ustaljenje nekog ponašanja, ali kako se pas na sve privikne tako se s vremenom ponašanje opet pogorša, a da bi ga se opet diglo na prihvatljivu razinu, ovaj put korekcija mora biti jača, a s vremenom sve jača i jača...

Kad me prsti prestanu boliti od tipkanja, napišem i nešto o Ruudu i Resi...

Hvala Tanja na ovako detaljno opisanim zaključcima s predavanja

Zanimljiv izvještaj

Tanjo, hoćemo još, hoćemo još!!

Sjetila sam se još dvije stvari koje je rekao Miloš. Komparirao je rad s klikerom i nagrađivanje tako da psu jednostavno baciš hranu kad ga hoćeš potvrditi. Uglavnom, neki ljudi stvarno pretjeruju s klikerom i koriste ga konstantno, čak i ako je njegova upotreba u nekoj situaciji nepotrebna. Zašto - zato jer je klik samo most koji povezuje vrijeme od izvršenja nečega do dobivanja nagrade, a ako si u mogućnosti psu isti tren dati nagradu, bolje je to učiniti odmah. Također, upotreba klikera u nekim vježbama može i ometati dalji tok učenja, jer klik istovremeno označava i kraj ponašanja, odnosno pas može prestati raditi to što je radio, a nama je nekad neophodno da novu vježbu započnemo na osnovu stare i samo je nadogradimo.

Što se tiče Ruuda i Resi... Oni su nas malo zbunili. Prije početka rada na terenu smo imali predavanje i gledanje filma, kojima su nas išli upoznati sa svojim načinom rada. Iz toga smo u prvi mah zaključili da rade slično kao Miloš, ljudi su pasivni, a psi aktivni. Rekli su da markirant od početka školovanja psa služi isključivo samo kao izvor ljudskog mirisa i da je potpuno pasivan. Znači ne motivira psa, ništa ne govori, nikada se ne igra sa njim.... Pas kad pronađe i oblaje čovjeka jednostavno dobije igračku iz njegove ruke i to je to. Markirant nikad ne smije gledati psa u oči, igračku uvijek mora imati dobro sakrivenu, kad ju daje psu ne smije raditi brze pokrete niti ga hvaliti. Zatim psa puštamo da se nauživa s igračkom, trese je, nabacuje, trči s njom i veseli se, a kad sam odluči doći do nas možemo zamijeniti igračku za kolačić. Nema nikakvog natezanja s vodičem, niti naredbe da pusti igračku – to smatraju konfrontacijom. Vodič ne smije pohvaljivati psa u trenutku kad pas počne lajati, niti kad dobiva igračku od markiranta, već isključivo kaže ''bravo!'' tek kad pas uzme igračku i odlazi od markiranta. Iz svega ovoga se da zaključiti da se psa stvarno treba učiniti ludim za igračkom, jer ako su ljudi toliko pasivni, jedino je super motivacija na igračku ono što će ga nagnati da traži. Kao igračku koriste isključivo lopticu u čarapi. Ona po njima jedina može psu u potpunosti zamijeniti borbu sa pravim plijenom. Loptice, pletene igračke, plišane igračke, sve drugo… ne. Nikad ne rade na hranu i bili su poprilično alergični na bilo kakvo spominjanje ili korištenje hrane. Znači rade isključivo na izvlačenje nagona lova u psu i pljenskog nagona. U čitavoj priči mi nedostaje jedna karika koju nam nisu objasnili dovoljno dobro da je prihvatim, a to je zašto je zabranjena igra sa psom i time dodatno poticanje i jačanje pljenskog nagona. Poslije smo razgovarale i zaključile da je to vjerojatno jer se sa malinojcima sa izrazito visokim pljenskim nagon jako teško nositi, a oni definitivno ne izgledaju kao ljudi koji bi to mogli savladati. Zanimljivo je da tvrde da je užitak navlačenja s čovjekom, kao i veća motivacija na hranu od igračke, isključivo naučeno ponašanje, a ne prirodno. Zato inzistiraju da svi rade jednako, unatoč tome što je potpuno evidentno da neki psi puno bolje funkcioniraju po drugim principima rada. Osim toga, većina zlatnih retrivera uopće nije tražila plijen da bi ga poslije ubila i trgala i uživala u njemu, već da ga može odnijeti vlasniku i dobiti kolačić ili ga okolo pokazivati svima i dobiti maženje od čitave grupe. Znači imaju potpuno različite motive zašto to rade. Tako da mi je smiješno da tvrde da je bolje i da takvi psi rade na plijen, kad je njima igračka samo ''most'' (kao kliker) koji povezuje učinjeno do trenutka dobivanja prave nagrade – hrane od vodiča.

U praksi je to poprilično drugačije izgledalo – morali smo veselo komunicirati sa psom i hvaliti ga dok se on zabavljao s igračkom koju je dobio od markiranta (ali naravno ne se natezati, čak i ako ti pas stalno nudi igračku). Markiranti isto nisu baš bili pasivni, često su dozivali pse, bodrili ih da laju… Pa sam iskreno još uvijek malo zbunjena oko svega. Ne znam kako da temeljito objasnim, jer mi je većina njihovog seminara ostala nekako nedorečena i nedosljedna.

Inače, oni uvijek prvo sa psima krenu raditi ruševine. Nikad ne uče pse da laju, već kroz rad na ruševini uspiju dobiti pse da kroz frustraciju zbog nemogućnosti dolaska do markiranta prirodno prolaju. Ako pas do određene dobi ipak ne prolaje sam od sebe, onda krenu trenirati na bringsel. Opisali su i svoj način rada na bringsel, ali to vam mora napisati Božena, jer sam ja bila na ispitu pa mi je promakao taj dio…

elena wrote:

Bas kao sto si rekla, nije mi bas najjasnije. Naravno, gledam po svom psu. Kira nema izrazen plijenski nagon, a ako se ne igras s psom neces ga ni potaknuti. To znaci da za nju ne bi bilo sanse?! Da, cudno je da nisu malo pojasnili. Ako pas nije lud za igrom ili igrackom, zasto bi je isao traziti?
A ovo za Milosa, ne bi se usudila sama isprobavati, nisam bas skroz skuzila da bi prepoznala koje raspolozenje nagraditi A teorijski mi se cini super ideja. I, kad ce biti neka demonstracija!?

Miloš je fenomenalan i izuzetno talentiran kinolog. Imala sam prilike dosta pričati s njim, a i odlušala sam njegov seminar. Nije ti to tako teško nagraditi kao što ti se čini. Nagrađuješ prvenstveno dobru emociju kad se pas u njoj nađe. Isprva ti se može desiti da izgubiš na nekim tehničkim detaljima same izvedbe no kasnije se pokazuju puni benefiti takvog treninga.
To je njegov "feel good training" i stvar stvarno funkcionira - oprobano iz vlastitog iskustva

Osobno nisam htjela raditi onaj dio o vođenju na flexiju jer mi pas ne služi samo za rad nego želim uživati u njemu i na drugi način pa mi se to ne uklapa u svakodnevicu no definitivno se njegov princip već pokazao kao izuzetno efikasan i svi koji su po njemu radili imali su izuzetnog uspjeha. U svakom slučaju, čovjek zna što radi i ima sjajno oko i feeling.

Raspoloženja koja opisuje za njega postoje u svojevrsna 3 stupnja. Najbolji za rad je upravo onaj u sredini tj. 2. Treći je kad je pas toliko u nagonu da se ne može skoncentrirati i kad ne upija kako treba, prvi je upravo suprotno. Treći kao da je previše u drive-u pa nema mozga. Drugi je onaj koji on želi postići...

Sviđaju mi se dva njegova osnovna koncepta: da pas sam inicira rad, a drugi da se pritom dobro osjeća što mu je izuzetno važno.

Kad sam zajedno s njim gledala neke filmove, bilo je upravo fascinantno kako zapaža neke detalje koje nitko nikad nije zapažao ili barem nije reagirao.

On koristi korekciju kad kasnije dobije od psa sve ovo prije navedeno no to je nešto sasvim drugačije od onoga što mi zovemo korekcijom.

U svakom je slučaju Miloš izuzetno inspirativan i razgovori s njim su me natjerali da se bacim malo više u neke stvari u koje možda nikad ne bih pogledala...

I zato Milošu - skidam kapu...

A Predsjedništvu jedna molba - bilo bi divno kad bi se Miloša pozvalo da održi seminar najesen...

Ne znam baš da su svi koji su radili njegovom metodom imali izuzetnog uspjeha, jedine koje sam vidjela da su zaista na visokom nivou su Mojca i Urška. Mislim da ako unaprijed nemaš relativno dobar odnos sa psom kao podlogu, ili si jednostavno tako mekana osoba da ga ni ne možeš izgraditi, da za tu metodu treba dosta odricanja i jako je dugotrajna. Ja nisam upoznala nikog, baš nikog u Klubu koji je spreman u potpunosti staviti život svog psa pod kontrolu, sve mu uskratiti i prestati ga tretirati kao kućnog ljubimca, te mu omogućiti da se "ispuca" isključivo kroz rad. Ni ja sama to nisam spremna raditi. A baš zbog toga mi više odgovara i moj vlastiti način rada, jer od prvog trena dajem psu do znanja tko je glavni, a istovremeno se trudim dignuti njegovu motivaciju tako visoko, da na kraju jednostavno uživa raditi jer je raditi sa mnom užitak, a sredstva potkupljivanja mu dolaze u drugi, treći plan, ili mu oupće nisu bitna. Tako mogu imati psa koji spava sa mnom u krevetu, igra se sa drugim psima, šeće se do ludila, a svejedno je uvijek spreman na suradnju sa mnom. No na kraju svega, i jednom i drugom metodom težiš ka istom cilju, samo je put kojim dolaziš do njega drugačiji. Kao što je Miloš rekao, u konačnici te pas mora i poštivati i od tebe ludo tražiti da radite.

Nama nije spominjao nikakva tri stupnja, dapače sve što smo vidjeli uživo se odvijalo na brdo razina motivacije psa. Ugrubo, ako kreneš baš raditi od početka, onda bi prvi korak bio kad pas bar okrene glavu u tvom smjeru, zatim kad te baš pogleda, nakon toga kad te pogleda i zainteresirano naćuli uši, zatim kad te gleda, naćuli uši, vidiš mu uzbuđenje u očima i počne mahati repom, pa onda isto to sve, ali plus i lajanje (ne kad pas nervozno ili frustrirano laje, već kad laje na tebe tonom kojim zahtjeva, daj!, daj!).... Uglavnom, najvažniji pokazatelji dobrog raspoloženja/motivacije su mu uši, rep i lajanje. Također je rekao da ovom njegovom metodom psi čak često na kraju počnu i stalno lajati u radu, baš jer im toliko visoko digneš motivaciju. I upozorio je da se s tako visokom motivacijom nije uopće lako nositi i da se zna desiti da ljudi dignu pse, a onda ih ne mogu kontrolirati kad počnu raditi na tako "visokim okretajima" .

Ja osobno imam problema i s prihvaćanjem toga da pas sam inicira rad, jer sve što sam do sad trenirala sa psima je uvijek bio timski posao i imam loša iskustva s tim da pas odrasta u uvjerenju da je sve njegova ideja. U jednom trenutku kad nam se ideje neće poklapati, ja potpuno ostajem na "suhom" tlu. Meni više odgovara koncept da psa odmalena uvjerim da su moje ideje uvijek najzanimljivije .

A korekcija koju smo radili s Rudijem je bila posve obična uobičajena korekcija, pljuska tu i tam, a kad je skužio da se može izmaknuti, prešli smo na korekcije s davilicom. Drugi dan više ništa od toga nije bilo potrebno, pas je bio veseo, lud i motiviran kao i prije, samo što mu je bilo jasno da se lajanje ne tolerira... Ali opet, ne može to svatko...

Ali ja sam svejedno oduševljena s njime (gornji mail jer bio diskusije radi, ako je slučajno zvučalo kao da imam nekaj protiv metode ). Čula sam brdo odličnih stvari, a i pomogao mi je da se konačno odlučim kako ću raditi s Rudačem. 5+ !

elena wrote:

Svakako bi mi bilo drago da covjek dodje kod nas i nauci nas cemu

He-he, sad nas već ima, još malo ljudi da bude zainteresirano i eto nama Miloša da nam priča o malo različitijim završecima korekcija, 3 vrste psećeg "moda", feel good treningu, samoinicijativnosti u pasa i svim super stvarima i pametnim idejama koje sam čula od Miloša u više navrata...

Melindaaaa, Gogaaaa....

Što vi kažete šefice, jel bi to moglo ući u jesenski plan? Pa makar svi prisutni dali nekakvu kotizaciju (ne mora sve Klub financirati)...

Pa koliko se sjećam to je već i ranije bila ideja...ili sam nešto pobrkala?

Suntya wrote:

Pa koliko se sjećam to je već i ranije bila ideja...ili sam nešto pobrkala?

Nisam znala al to mi je divna vijest

Milošev seminar planiram već duže vrijeme i samo bi trebalo naći neki pametni termin kad se riješimo ovog nabijenog kalendara kinoloških aktivnosti

A , kad imate neku ideju o seminaru ili nekom drugom događanju , onda mi pošaljite mail , zvrcnite ili me hapajte u klubu ( tam sam svaki dan ) a ne da tu cvilite " melindaaaa " ..... pa ne stignem sve čitati

a melindaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!!!!!!

super za seminar, Melinda

možda bi bilo fora staviti ga u zimski period kad smo prazni

naravno, ako Miloš uopće može - trebalo bi njega zapravo pitati kad je slobodan pa se onda ravnati prema tome

Ako mogu malo napisati i moja iskustva sa tim tehnikama koju opisuje Tanja. Bila sam vec davno na seminaru od Haga. Oni rade izkljucivo na lopticama u carapama i na tome da pas sam zadovolji svoj nagon po plijenu tako da nakog pronalaska markiranta trci sa tim predmetom i ti kao vodic mozes ga hvaliti tek kad ima igracku i onda trcis sa njime ali se ne natezas i igras nego samo hvalis i to je to. u biti je Tanja vec sve napisala. Kad sam bila ja na redu za trazenje sa grenendelom to je ispalo malo cudno jer se on jako voli igrati sa markerem ili vodicem pa mu nikako nije bilo jasno sta da radi sa tim lopticom pa je svaki put kad bi "ozivila" predmet sa bacanjem on ga vratio meni i cekao da bih se igrali, pa mu ta metoda bas nije bila neka fora. I isto sam vidjela da neki psi jednostavno ili imaju ili nemaju to u sebi da na tak nacin zadovolje svoj nagon, pa je to tezko izvesti. Npr. Lacey moze raditi i po Hagu i po Milosu svejednu, ostali moji malinoji ce te bas blesavo gledati jer su navikli da se igraju. Pa i nebih se slozila da imaju malinoji previse nagona da se zato ne smijes navlaciti jer imam vec puno iskustva sa njima pa nemam problema kod markiranta. Samo jim moras pravilno "objasniti" sta da rade i kako to rade i smiriti jih pa je vse pet:) Pa i hrana mi se cini super za potvrdivanje kod nekih pasa jer ne vole ne loptice ne carape:)
I onda smo dosli i do rusevina gdje rade tako kako je Tanja napisala, da pas zbog svoje frustracije da ne moze doci do markiranta pocne lajati. I tu nije dosta. Idealno po Haagu bi bilo da pored lajanja pas pocne i kopati sa nogana i tako nakazivati. Kao kod snijega. Pa kad sam ja bila na redu sa psom je moj pas nasao markiranta i poceo lajati bez kopanja pa nakon 10 minuta lajanja se je Resi jos uvijek trudila da bih moj pas kopao pa sam joj lijepo objasnila da nece:) I nije:) Pa sam i tu i dilemi zgog toga "da mora kopati" jer moze se desiti da pas ne moze kopati u stvarnim sutuacijama mozda zbog materiala itd..Pa dobro..pustimo to.
A sta se tice Milosa.Bila sam vec 2 seminarih pa je naravno nekim ljudima tezko raditi to sta on preporucuje. Ali mislim da se moze ova metoda i malo prilagodivati i onim koji psi su sa vlasnikom u kuci. Ja naprimjer sam primjetila da sa grenendelom nemam nikakvih problema i ako je 24 sata sa mnom pa mogu raditi po Milosu tako da. Pa i kod Lacey nije frke gdje je. Po Milosu raditi je super samo da znas kako:) Kod mene naprimjer izgleda tako da kad idem markirati psu to igleda kao da je to nesto najdosadnije. I pokreti i sve. A pas naravno lud ko budala:)Jednostavno za sve vjezbe prvo cekas psa da nesto napravi ili sa pogledom ili sa mimikom ..kako je vec Tanja opisala:) Kad je netko vec spomenuo tri faze pa recimo da je faza 3 najluda kod psa, pa je super da pas radi u drugoj fazi "brzini" gdje moze i razmisljati a to ne moze ako je vec ispocetka u trecoj, npr kad idete raditi poslusnost, pa se priporucujeda se psa prvo smiri. Ja naprimjer svakog psa prije trazenja dam na cekanje da se smiri i fokusira i nakon toga slijedi pustanje. Pa i super je ako stvarno moras cekati kod suca ili nesto drugo . I tako to postane rutual prije svakog trazenja. Naravno ne ispocetka dok pas uci.
Ali kod jednog psa(od mog decka) mi je 2 faza tako velika zagonetka , da sam si vec isprintala diplomu na kojoj pise da sam debil za skolovanje:) Mislim ako sam ga naucila za tjedan dana aportiranja, pa u tri treninga trazenja super oblajivanje i kad sam vec mislila da pas nije s tog planeta ??? Mozda i nijeLOL pa se onda desi da kod poslusnosti ne mogu"uloviti" drugu brzinu.I to iskljucivo za poslusnost. Emocionalno mu nije okej pa se povlaci i postane tvrd ko kamen a nedaj boze korekcija. I onda kod cekanja da pas prvo nesto napravi i da se kako kaze Milos oporavi nistaaa:( on ne i tako dalje i neda se mi vec oupce pricati o tome jer ja padnem u prvu fazu hahahaha vec sve isprobala pa sam vec umorna od toga , pa kako se kaze dok je covjek ziv se uci..ali bas AAAAAAAA... :afraid: Steta da pas ne govori pa bi mi rekao budala jedna jer ne vidis u cemu je problem jer stvarno neznam sta ne radim dobro.
Tako da ako mozem bih se pridruzila seminaru ako cete ga imati ako ne isto okej pa cete vidjeti o cemu pricam. Pa i super je da nesto naucite jer ovakav primjer u svom zivotu nisam nigdje vidjela.
Ahh..idem sada prsti me bole:)

elena wrote:

Vaau, kakav post! Bas mi je drago da si to podjelila s nama Nadam se da ce Milos zaista svratiti kod nas i mislim da nije nikakav problem da nam se pridruzis! Sad vec toliko slusam o tome da me stvarno zainteresiralo. Kako krenuti s tim uzbudjivanjem i nagradjivanjem pravog raspolozenja? Moj pas nije sam po sebi neki "uzbudljiv"... Ima neko ideju?

Kao što je to lijepo Lacey opisala, pravo raspoloženje, tj. 2. faza, je ono u kojem pas i razmišlja. Prva faza je svojevrsna "pusti me na miru" faza, 3. faza je kad je previše u nagonu i mozak je isključen - energija super izgleda ali nema suvislosti. Npr. meni tako Gunna radi poslušnost ako radi na igračku - vidi se velika razlika u treningu: kod hodanja uz se ne može smiriti i stalno mi naskakuje i gurka me, a kad radim na hranu toga nema - na hranu je u 2. fazi, a na igru je u 3. Tako da je ta 2. faza ona ok faza i tu pas upija kao spužvica - nije "dolje", a nije niti previše "gore" kad se iz njega teže izvlači koncentracija i kad ne razmišlja.

Kad je pas u dobrom raspoloženju, kad je emocionalno u pravom trenutku, taj moment nagrađuješ. To možeš raditi u bilo kojoj vježbi. Samo čekaš moment dobrog feelinga kod psa i to nagrađuješ. S obzirom da to može biti u momentu kad pas ne izvodi vježbu savršeno, zato možeš izgubiti na tim tehničkim detaljima u izradi vježbe. No, to je samo u početku.

Al nije da Kira nema te dobre momente - vidjela sam je puno puta u dobrom raspoloženju...

Lacey, vezano uz Haaka...
Meni je fora za neke pse ali sigurno nije svaka metoda za svakog psa, tu se slažem s tobom.
Imamo neke retrivere koji uživaju s ovim lopticama u čarapi: naša Ita je supersonično sretna kad donosi Zvonku takvu igračku i fakat se niti ne želi natezati. Njoj je živa sreća samo donošenje.

Kad bi zamislila dobar dio naših pasa koji uživaju natežući se, mislim da bi im oči ispale od jada da ne dobiju takvu igru

Teorija da se stvara konflikt između vodiča i psa kod natezanja mi ne drži vodu i nije mi nikad legla.

Možda je to super za neke lude malinojce koji trgaju karimate ali nijem primjenjivo za sve i mislim da se više radi o malinojcima koji nemaju dobro postavljene temelje u školovanju tj. u odgoju negoli o nečem drugom.

No kažem, svaki je pas individualan i ne paše svakom sve...

Čovječe... meni je mozak prekuhao dok sam ovo čitala... mislim da sam upala u treću fazu...
Definitivno bih htjela ovaj seminar, toliko mi još toga u ovim metodama nije jasno, a bed mi je pitat pa ispasti jedina budala na forumu.
Hm... Loptica u čarapi? Jel ima baš neki poseban razlog zašto od svih mogućih igračaka baš ta? Ili to kad ostaviš jednom malinoisu da se sam zabavlja ubrzo postanu ostaci loptice i čarape pa je to najjeftinije zamijeniti?
Recimo, moja Brynn i te kako dobro zna što bi napravila s igračkom ako je samo dobije, i iako se voli igrati s markirantom, najdraži dio joj je kad igračku osvoji i onda je sama maltretira na putu do mene, i ne voli mi je vraćati, mislim sad smo u fazi da bude ona vratila jer mora, ali nikada nisam kod nje uspjela postići to da mi je oduševljeno donese da se nas dvije igramo pa sam i odustala od igračke kod traženja da je ne moram maltretirati svaki put kod pronalaska markiranta... Prešla sam na lopticu, a trenutno konkretno radi na frizbi, za tim je luda, a dobro ga donosi jer ne zna kaj bi s njim počela kad ga uzme k sebi, pa joj je bolje da mi ga donese i onda joj ga bacam za nagradu... ali možda bi ovo da sama dobije igračku i da joj je uopće ne uzimam kod nje i upalilo... Evo, zato sam se u biti tako zainteresirala za tu tematiku... Ako netko od ovih koji su slušali te seminare ima prijedlog kakav, bila bih jako zahvalna.
Kod poslušnosti mi isto puno toga nije jasno. Nisam baš sigurna da sam shvatila kako početi to izrađivati. S jedne strane sam shvatila da se po Miloševoj metodi psa nagrađuje kad upadne u pravo raspoloženje dok izvodi neku vjeđbu, pa makar to bilo i po cijeni da u početku to tehnički i ne izgleda savršeno. A s druge strane kažete da se radi o 2. fazi u kojoj treba raditi poslušnost kako bi pas mogao misliti svojom glavom, a ne samo biti luđački nabrijan i sretan. Malo sam zbunjena koji je sad point. Dal onda prvo krenem s nagrađivanjem u trećoj fazi pa onda tek kasnije počnem raditi samo u drugoj? Ili kako kod mladog psa koji to tek prvi put radi uopće razlikovati treću od druge faze? postoji li varijanta da pas uopće nema drugu fazu? meni se nekad čini da kod moje razlikujem samo dva moda, off - ne da mi se i on - luda sam i želim. Ja sam možda malo previše agility nastrojena pa sam sklonija nagrađivati ludiranje čisto da to bude onako nabrijano i high budući da je u agiju za mladoga psa bitnije da je lud, a iskustvo i ostalo će doći po sebi, ako psa ubiješ s tehnikom i tehnikom i tehnikom već u startu, teško ćeš ga kasnije ubrzati. No ugl. malo sam zbunjena, pa ako je itko shvatio iz ovog posta što me to zbunilo, bila bih zahvalna na odgovorima...