SEMINAR GERRITSEN, HAAK, KOVAČ - VABILO

Kao što sam rekla, nama Miloš nije spominjao nikakve tri faze, a sve što se događalo na seminaru je bilo podjeljeno na brdo suptilnih stupnjeva nabrijanosti pasa. Pa tako apsolutno ni jedan pas nije bio u toj "krajnjoj" fazi, u kojoj je toliko lud i nabrijan da više ne može razmišljati. Osim mog Rudija. A i on se selio sim i tam. Također mislim da u Klubu nisam vidjela ni jednog psa poput njega. To što pas izgleda jako uzbuđeno, povremeno laje, izvršava vježbe strelovitom brzinom, ne znači automatski da je u "krajnjoj" fazi. Taj "stupanj ludila" nije dobar jer je nepouzdan, pas je toliko željan da se ne uspijeva koncentrirati, nema strpljenja, ne čuje što mu govorite iako bez treptanja bulji u vas, totalno je blokiran... Koliko sam ja vidjela, čitava priča se sastoji od brdo stepenica i nije tako crno-bijelo da s prve odmah prelaziš na drugu, pa sa druge odmah na treću stepenicu.

A gledaj, nije to nikakav SF, niti sad baš otkrivanje tople vode. Mislim da je osnova rada to da je bitno da pas uživa raditi sa nama i da se ne zadovoljavamo "mlakim" izvedbama. Možda rad sa psima neki ne doživljavaju tako po defaultu, ali to je zapravo sve što Miloš govori . Ako želite demonstraciju, možemo vam Božena i ja pokazati na vašim psićima. Možda je lakše skužiti kad prvo pogledaš sa strane .

ako ste vi spremne napraviti demonstraciju, ja bih je izuzetno rado pogledala.

za početak stojiš na mjestu sa psom na povodniku (onaj povodnik koji je za rad) i čekaš da pas obrati pažnju na tebe te to nagradiš

kasnije postaješ sve zahtjevnija što se tiče pseće pažnje i dolaziš u fazu da te pas sili da nešto radiš s njim

Ida i Darja su također bile na Miloševom seminaru kad je bio u HUOPP-u tako da imaš sad već dosta ljudi u svojoj trening grupi koji ti mogu pokazati te detalje na početku

a mogu i ja ako želiš izvan trening grupe i spremna si se zaletiti do mene do kraja idućeg tjedna

Ja sam isto bila na Miloševom seminaru (drugi dio u HUOPP-u) i premda mi je tip fora, moram reći da skoro ništa novo (što mi se sviđa i željala bih kod svog psa dodati ili promijeniti) nisam od njega čula. Eto, samo da ne očekujete neka čuda od njegove "metode" ili seminara. To je bar moje iskustvo .

Ali daleko od toga da ne podržavam ideju da dođe i k nama u Klub držati predavanje. Možda baš on uspije nekoga prosvijetliti ili pomoći mu da mu nešto bitno "sjedne".

Da, sorry Sara, zaboravih te spomenuti. Bila je i Ana.

Naravno da si ljudi uzmu uvijek ono što im odgovara od novih stvari. U tome i jest bit napretka - izabrati ono dobro i napustiti ono loše. U biti, kod Miloša nema onog lošeg već se prije radi o spremnosti na potpunom posvećenju. Njegove metode pale, samo je pitanje žele li ljudi ići do kraja. U svemu u životu nešto oduzmeš kao nešto dobiješ.

Nisam niti ja sve totalno preuzela od njega iako mislim da bi sigurno imala još više uspjeha da jesam. No, nekako psa ne doživljavam samo kroz rad te nisam spremna sve podrediti radu s njim. Čak se ne radi o osobnoj komociji već baš o užitku imanja kućnog ljubimca. Meni je užitak i neopterećeno druženje s Gunnom u kojem se ne ispunjavam samo kroz rad. Kako to uključuje i neopterećeno doživljavanje samih rezultata ne pada mi teško to što ne podređujem sve radu.
Nekako osjećam kad bih 100% preuzela te metode, pas bi mi postao poput profesije, a to ne želim.

I slažem se da nije prevelika revolucija no neke je stvari postavio zaista izvrsno.

No, bez daljnjeg, Miloš je jedan fenomenalan čovjek s izuzetno istančanim okom za pse. Izuzetno je strpljiv i elokventan te u stanju pogoditi srž problema i objasniti to što ga čini idealnim učiteljem. Također, nevjerojatan je detaljist i pun općih znanja o svim teorijama učenja koje postoje.

I ne, ne primam od njega nikakve novce za reklamu
Jednostavno je čovjek ljudina i u vezi pasa i općenito.

Inače, meni se osobno jako sviđa dio o samoinicijativnosti. Volim kad mi je pas pametan i pametuje i ne smeta me to Vjerojatno bi me smetalo kad ne bih imala pravilno postavljen odnos sa psom no to je u redu i zato uživam u Gunninoj pameti. Neki će reći da mi to draška ego kad vidim moju pametnicu pa neka, ljubav moja

Također mi se sviđa i njegova misao o stupnjevanju tj. one 3 faze i koja je najzgodnija za rad. Možda nešto progovori o tome jer je zgodno za čuti. Vidim da na seminaru u Sloveniji nije govorio ništa o tome. No, nije to toliko niti bitno, bitno je da je rekao sve to što je rekao i na svoj način. Uostalom, čovjek postane pametniji sa svakom novom informacijom.

Meni se najviše od njega svidio dio o nagrađivanju emocije - to mi je moram priznati bila revolucija u mom razmišljanju i to mi je najjjjj... Čim počnem tako raditi s Gunnom vidim najveće pomake.
To je isto spominjao i Kevin Behan u "Natural Dog Training" i ovo Miloševo je nadogradnja toga.

Bok svima!

Evo da i ja nakon malo duže pauze kažem svoje dojmove sa seminara nizozemaca i Miloša...

Prije svega, jako mi je drago sam da prisustvovala tom seminaru i kad sve stavim na papir, plus mali vremenski odmak, moram reći da je ipak bio iznad očekivanja i da sam dobila više nego što sam se nadala.
Zašto?
Zato jer ne znam kada sam zadnji put na nekom seminaru ili taboru gdje sam čula nekoliko novih, drugačijih perspektiva o radu sa psima. U konačnici svi se mi nadamo istome, cilj nam je isti, metode rada nam se negdje poklapaju, negdje ne, negdje djelomično, no način na koji se promatra kako pas radi, kut iz kojeg se gleda na pseći način razmišljanja i ponašanje vodiča je u nekim momentima bio znatno drugačiji od onog u kojem sam se ja dosada, u okruženju našeg Kluba, nalazila.

Nemojte me krivo shvatiti, nema to veze sa slaganjem ili neslaganjem sa tim instruktorima i drugim vodičima, ili otkrivanjem "nove tople vode", revolucionarnih metoda i sl. Jednostavno, bilo mi je pravo osvježenje malo pogledati neke stvari iz nekih drugih perspektiva. U svakom slučaju, ništa što bi škodilo, dapače, samo može pomoći

U jednom od postova, Tanja je rekla da smo bili zbunjeni od strane Resi i Haaka kako se ponašati u radu sa psom, pasivno ili aktivno... Naime, radilo se o tome da su pokazali filmić sa psom koji sam uživa u igri sa igračkom, a vodič i markirant su potpunosti pasivni, igračka se uzima psu i zamjenjuje za keksić tek nakon što je pas sam ponudi svom vodiču...., a kad smo došli na trening onda su nam govorili da trebamo bodriti svoje pse i poticati ih da uživaju u svom plijenu.

Poanta priče? Tanja i ja smo im na kraju rekle da smo zbunjene i da ne znamo što se od nas očekuje ( ovdje bi bio sad smajlić, ali iz nekog razloga, ne rade mi danas)...
Ispalo je da je na filmiću pas koji je u potpunosti izrađen po pitanju traženja i plijenskog nagona. Naravno, oni ne očekuju da svi psi iz prve se ponašaju tako, zato potiču vodiče da potiču u svojim psima taj plijenski nagon. Znači, pas traži, nalazi ljudski miris, kopa i laje nebi li došao do svog plijena, osvaja svoj plijen i na koncu uživa u njemu kako god to želi (tresi ga, nosi ga okolo, valja se u njemu...). No, od vodiča se očekuje da od malena potiče u psu to ponašanje, da ga se bodri da uživa u svom plijenu jer oni smatraju da aportiranje plijena i igra sa vodičem je naučeno ponašanje i nije toliko svojstveno psećoj naravi ( pa samim time i uživanje u osvojenom) kao što je da pas sam uživa u njemu kako on to želi.
Isto tako, rečeno je da je uloga markiranta samo ta da je on izvor mirisa psu, a ne sam pojam traženja. Znači, pas traži miris koji ga vodi do igračke, a ne traži zato jer su mu markiranti super sami po sebi ili jer se jako voli igrati sa njima. No, u početnim fazama sa mladim psima ipak rade motivaciju (da loptica odlazi od psa, pas vidi kako osoba odnosi lopticu, osoba može i potrčati i dozivati psa), no to je čisto na početku i unatoč početnoj motivaciji, kada pas dođe do markiranta, on se ne igra sa psom već mu samo daje igračku. I jako su pazili da ne idu u nikakva traženja sa psima koji nisu imali dobru motivaciju na kutiju i nisu pokazivali motivirano kopanje i/ili lajanje. To je temelj kamenac od kojeg se ne odmiču dok ga ne savladaju, a kad pas je super na kutiji, onda kutiju stavljaju u ruševinu, pa malo pomiču po ruševini i na koncu maknu kutiju, a pas samostalno pretražuje ruševinu.
Što se tiče vježbanja pojedinih situacija i onda kretanja u traženje, oni smatraju da nema potrebe za tim. Ako pas ima izvrsnu motivaciju, kopa i laje ko lud, sam će riješiti razne situacije. Po njima, problemi najčešće nastaju jer ljudi idu prebrzo u koracima, pogotovo prekratko rade početne korake ili jednostavno u psima nije dovoljno razvijen plijenski nagon koji ga pumpa da radi i traži.

Hvala Božena za ovaj dodatak

Totalno se slažem s ovim za kutiju. Mi često brzamo naprijed na ruševini i ne izradimo kutiju prvo. Mislim kako bi super bilo da se prvo krene s kutijom. Ako ću ikad uzimati novog psa za rad, mislim da bih ga prvo dobro izradila u šumi, a paralelno radila kutiju i kopanje i tek kad bi to napravila na 100%, krenula bih s kutijom na ruševinu, pa ormarom, pa vratimai td. itd. No, za te potrebe bi trebali imati kutiju koja se da prenijeti. Ovu trenutnu nema šanse da oteglimo nekamo, a da ne polomimo ili auto ili kutiju.

Eh, da... nemojte krivo shvatiti da ovo "pas radi kao lud" u značenju jest: trči brzinom 100 na sat i razvaljuje ruševinu i cijelo vrijeme vrišti... Nije to ništa "borderovski" (opet smajlić)...

Da, mora uporno lajati i još upornije kopati (inače, za njih je kopanje bitnije jer kažu da iz iskustva znaju da u pravim akcijama nakon nekoliko sati rada, gotovo svi psi prestaju lajati, ali se kopanje puno duže zadrži kao način obilježavanja... zato toliko na njemu inzistiraju), ali očekuju od psa pametno korištenje energije te sistematično i precizno pretraživanje.

Npr. bio je jedan pas koji je kao munja uletio u ruševinu i krenuo u traženje... i 3 puta ušao u prostoriju sa markirantom i nije ga osjetio dok je bio pod "gasom". tek kasnije kad se malo "ispuhao" je osjetio makriranta koji je bio upravo te demonstracije radi na tom mjestu skriven. Nakon njega dolazi drugi, koji ne djeluje toliko energično, ali nivo energije koji pokazuje je konstantan od početka do kraja te u svaku prostoriju ulazi tako da je zaista pronjuška i provjeri.. znači, nema onog "trčim, trčim, ups! evo mirisa, vuf vuf", već je više bilo "a sad koncetracija, pozor, gdje je taj miris". Prvi pas je u 10min riješio ruševinu, drugi u 4min.

Isto tako, rade vježbe "sistematičnog" pretraživanja koje izgledaju tako da vodič stoji u hodniku i svojim komandama i govorom tijela navodi psa u sistematično kretanje iz prostorije u prostoriju, te ga koče kada želi proletjeti bezglavo kroz hodnik ili 5x ući u istu prostoriju, a druge 3 zanemariti. napomena, ovo rade samo sa jako iskusnim psima i ne prečesto. Kod pasa koji imaju tendenciju bezglavo trčati ruševinom, ovo koriste malo češće.

Inače, na jednom od večernjih seminara se potegla tema rada i oblika rada u ruševini. Pitali su nas da idemo na traženje sa psom na trag, kako bi govorili psu? Vikali bi i pumpali ga sa "traži, traži, traži!!!" ili bi potiho šapnuli psu "traži"? Oni koji su radili trag znaju o čemu pričam, a oni koji nisu... na tragu nikad ne vičete psu komandu, dapače, psa dovodite na trag skoncetriranog, skuliranog, a ukoliko vam se dogodi da dođete sa psom koji skače i urliče, imate zagarantirani PAD! (opet smjalić) jer gotovo da nema šanse da takav pas može se skoncetrirati na trag star nekoliko sati i nepromašiti koji predmet i/ili okuku... I zaista, na tragu, većina vodiča komande gotovo šapću. Mislim da su htjeli reći da ponekad ne maltretiramo pse sa raznim "podizanjima", pumpanjima, 100 rituala već da ih pustimo da rade svoj "posao".

Isto tako, na treninzima su nam govorili da ne stavljamo sve pse u isti koš i da se moramo prilagoditi naravi psa. Npr. vodiču koji je jako naglašeno vikao psu "išćiiiiiiii! su savjetovali da nema potrebe za tim jer njegove pas odlazi brzinom +3, a ne +5 te pas super radi u toj svojoj brzini, konstatno, pouzdano i precizno i da nema potrebe ga pretvarati u nekakvog manijaka u ruševini.... te da svi psi ne moraju i ne mogu juriti 100 na sat nebi li oni tada u našoj glavi tada "najbolje" radili. Savjetovali su mu da normalnim glasom pošalje psa u traženje, što će i manji pritisak stvaljati na psa, a i manje od njih dvoje raditi klaunovski tim (smajlić). Drugima pak koji su imali energičnije pse, ali su vodiči bili aljkaviji, su tjerali vodiče da se ponašaju u skladu sa energičnošću pasa.

Isto tako, kažu da nije loše sa iskusnim psima sa vremena na vrijeme raditi traženja bez pronalaska (da nema markiranta) tako da se psa pripremi na takve situacije za eventualne akcije u kojima se traži nekoliko sati/dana bez pronalaska. Smatraju da nije potrebno psu na kraju bezuspješnih akcija postavljati "žrtve" nebi li pas ipak nešto pronašao, jer da u prirodi tijekom lova, psi i vukovi, često završe lov bez uspjeha. I da traženje bez pronalaska nije nikakva tragedija za psa već životna činjenica.

Ne znam da li je Tanja spomenula i da varijabilno nagrađuju svoje pse (znate ono: 1x da nagrada, 2x bez, 3x da, 1x bez...). Pitali smo ih kada uvode varijabilno nagrađivanje, a odgovor je: ČIM je pas naučio što se od njega traži i pouzdano radi u raznim okolnostima. Znači, ne dođu do faze kada pas sad "sve zna" pa ga u toj fazi još dugo nagrađuju nebi li što više ubetonirali to ponašanje, već odmah prelaze na varijabilno jer kažu da im to jako pomaže kod akcija kada pas ili ne nalazi žrtve ili nalazi, ali nema nagrade na kakvu je inače navikao.
Inače, mene osobno je to podsjetilo na neke stvari koje sam pročitala u knjizi Karen Pryor o kliker metodi, gdje ona kaže isto da u radu sa životinjama uvijek ideš u sljedeću fazu čim pas je savladao prethodni dio jer da se učenje inače može usporiti ili životinja dosađivati. I da u principu, upravo taj varijabilniji dio je ono što izgradi životinje na takav način da im je rad zabavan, poput dobitka lutrije i da ih upravo to onda pumpa da mogu duge vremenske periode raditi.

Šta se tiče kutije, slovenci imaju nešto lakši i prenosiviji tip kutije, pa ako ikada toliko zapnemo za tu kutiju, budem vam je nacrtala.

Inače, Resi i Haak prvo počinju raditi sa ruševinama jer tu prvo mogu dobiti spontano lajanje psa kada pas zbog neke barijere ne može doći do markiranta. Budući da oni ne uče psa lajati već čekaju da psu lajanje bude prirodan oblik ponašanja kad ne može doći do igračke, strpljivo čekaju do cca 9 mjeseci da vide hoće li pas lajati ili ne. Ako ne prolaje, tada ide bringsel. Dok rade u ruševini, sa svojim malinoima rade paralelno šume na bringsel. I kažu da nemaju problema. Sa jednom svojom kujom su uspjeli na bringsel položiti sve šume dok se čekali da ona prolaje u ruševini...

A kako rade bringsel?
Prvo, kažu da se ljudi bez razloga boje bringsela kao velike nepoznanice. I većina ih se muči sa lajanjem jer ne znaju "kako" napraviti taj bringsel. A oni kažu da ni oni nisu znali kako pa su se naučili, samo treba pokušati... I što se tiče povodnika na koji se stavlja pas, kažu da nipošto nije dužine 10m, oni kažu da dužina nije toliko bitna, cca 3m je dovoljna.

Metoda:
Prvo počnu sa dvjema lopticama i motivacijom. Obje loptice su kod markiranta. Prvi put kad pas dođe do osobe ona mu daje prvu lopticu, pas se vraća vodiču, nakon toga osoba opet zove psa, pas sa vodičem odlazi do osobe opet i dobiva drugu lopticu.
Kada mu sve to postane zabavno, sljedi druga faza u kojoj se prva loptica zamjenjuje bringselom, ali on nije kod psa (bna vratu) već kod markiranta. Kad pas donese bringsel, opet odlazi kod osobe sa vodičem i dobiva svoju lopticu. Treća faza, bringsel se stavlja psu oko vrata, osoba ga zove, kada dođe pas do nje, pomaže mu staviti bringsel u usta, pas odlazi vodiču, opet ide kod osobe i dobije lopticu. Postepeno se pomaganje stavljanja bringsela u usta od strane osobe sve više smanjuje dok pas nije samostalan.
Ali nagrađivanje sa lopticom od strane osobe, kada pas dolazi drugi put sa vodičem, se nagrađuje. Naravno, i vodič nagradi psa kada mu ovaj donese lopticu, kasnije, bringsel.
To bi bilo to u crticama.

Što se tiče rada u ruševini sa bringselom kažu da nije problem, samo treba naučiti psa da kopa na mjestu mirisa kada dovede vodiča nebi li tako vodič znao gdje je žrtva.
Isto kažu da su radili testove u šumi sa psima koji laju i koji rade bringsel... pokazalo se da u teškim vremenskim uvjetima kada psi puno dahću ili moraju puno trčati pa se umore, prvo zakaže lajanje,a ne bringsel, ili treba dugo da pas počne lajati dok psi sa bringselom ga odmah zgrabe i odlaze vodiču jer se nauče nositi ga u ustima na takav način da mogu i dalje dahtati. Isto, nemaju problema sa ispuštanjem bringsela tijekom trčanja.
Zanimljivo je bilo čuti da psi se nikada ne izgube na povratku prema vodiču, dapače, ako je put kojim su našli osobu duži, tijekom vremena se nauče orijentirati tako da se vodiču ne vraćaju uvijek istim ( i potencijalno dužim) putem već znaju čak i naći kraći put do vodiča. Ako slučajno izgube put do markiranta na povratku sa vodičem, ponovno ih pošalju da nađu tu osobu i kraj priče.

Bili su super i podaci koje su pokazali o fizičkim opterećenjima psa tijekom rada. I to baš o onom o čemu se mi najviše zamaramo tijekom rada, temperaturi...

Naime, kada mi mislimo da je vani ugodnih 20 stupnjeva za rad, oni su nam ugodni jer su mjereni na 1,5m visine. No, na 30 cm od tla (psećoj visini), tih 20 stupnjeva poraste na nekih 30-35 stupnjeva celzijusovih dok je istovremeno temperatura tla čak na 44-45 stupnjeva celzijusovih. To nas je sve zapanjilo da nam psi većinom rade u poprilično vrućim uvjetima.
Pokazivali su i brojke kako raste pseća temperatura, respiracija i puls za vrijeme rada pasa, ne sjećam se tih podataka, ali brojke jesu velike, i u pravilu, metabolizam kuja se bolje nosi sa tim...

Govorili su i o važnosti odmora pasa, pogotvo tijekom akcija da im se mora osigurati mjestu gdje se mogu na miru, dalje od drugih ljudi i pasa odmoriti, te da pazimo da uvijek napravimo psima ugodno mjesto za boravak i odmor kako za vrijeme treninga tako i akcija...

Pokazivali su i slike raznih oblika ruševina te govorili kolika je vjerojatnost pronalska unesrećenog u pojedinom oblicima ruševinama, čak su i za neke rekli da se njima uopće ne zamaramo jer da tamo nema ili se ne može naći nikoga, a na koje se treba koncetrirati...
Bilo je govora i o načinu pretraživanja šuma što je bilo isto dosta zanimljivo, kako treba paziti na način kretanja tako da psa ne vodimo dva puta na isti teren, paziti, kada šaljemo psa, kako se on kreće, da li ode i nesistematično traži pa ne znamo koliko je područje pretraženo. Te da se zato "treba" izgraditi traženje u obliku "osmica" koje nam je sigurnije za uspjeh i nudi nam veću sigurnost da smo područje, koje smo prošli, zaista pretražili.

Što se tiče Miloša... znate moj loš slovenski? E pa puno me koštao na Miloševim predavanjima... nažalost, dobar dio čovjeka nisam razumjela, no ono što sam ga razumjela bilo mi je jako lijepo i mislim da su nam druženja s njim nekako bila najdraža i najtoplija.

Čovjek je stvarno super za razgovor, ima svoj stav i mišljenje, ali ne nameće ga i ne guši druge sa njim. Tanji i meni prvo što je rekao jest: "ako imate metodu koja pali, drži te se toga"...

I jako mi se svidio zbog toga jer nije zaboravio da je i on kroz 20 godina rada sa psima prošao kroz mnogo faza, mišljenja i raznih metoda, te kada netko ima mišljenje koje nije u skladu s onim što on sada radi, ali je nekada tako i on radio, bez susprezanja će reći: "da, i ja sam tako nekada mislio/radio..." tako da se ne osjećaš kao zadnji idiot ako provališ kakvu "glupost" (smajlić). I jako lijepo zna reći prednosti i mane raznih metoda izrada pojedinih vježbi tako da sa svakom znaš što ćeš dobiti i/ili izgubiti.

Budući da dosta radi sa ljudima, mogao bi biti i s voditeljske strane od pomoći nama voditeljima. On u svakom slučaju jest dobar voditelj, ali u ta tri dana kroz predavanja sam skužila da je i njega namučio rad sa ljudima pa možda nam i tu može pomoći sa pokojim savjetom. A kako radi sa ljudima i iz ŠRK-a, i iz spasioca, znači susreo se raznim "kulturama" tako da njegovo iskustvo nije za odbaciti.
Plus, i sam se natječe sa svojim psima, prema tome ima iskustva i kao natjecatelj.

Mogli bi ovo nazvati 3 u jednom!

Mislim da s njim imamo puno više zajedničkih točaka u radu sa psima, nego što se to na prvi pogled čini. I možda je nama dvjema bio tako super, jer kako je čovjek velikih verbalnih sposobnosti, uspije verbalizirati neke misli i osjećaje koji su prisutni u nama tijekom rada sa psima, a koje mi ne znam kako drugima objasniti ili pokazati. Mislim da kada ga i vi budete slušali na predavanjima, imati ćete tih nekoliko aha! momenata koji neće biti "joj, vidi nova metoda" već pojašnjenje nekih vaših misli, radnji ili osjećaja tijekom dosadašnjeg rada psima i oblikovanje u neku konkretnu rečenicu koja neće biti previše banalizirana niti previše stručna tako da je svi mogu razumjeti...

Budući da on ima puno toga za reći, taj seminar bi svakako trebao cijeli dan trajati, ako ne i dva dana pa da bude i seminar i radionica, jer je u Sloveniji i dosta radio sa drugim ljudima i njihovim psima. Tako da smo imali i konkretne demonstracije koje su bile jako slatke....

Vauuu Božena, svaka ti čast - hvala za sve napisano

Mislim da ovo s malinojcima što govore Haakovci, ipak nije potpuno primjenjivo za sve pse. Činjenica je da je neke pse (čak i pasmine) stvarno teško dobiti da prolaju. Puno mi je lakše zamisliti nekog ludog malinojca koji odlučuje prolajati od očaja što ne dobiva svoju igračku nego nekog psa s manje temperamenta.

Ovo s toplinom tla je jako zanimljivo

A za Miloša - moje mišljenje je već poznato -

Thanks za ovaj super prijenos informacija

stvarno Bozena...svaka cast na postu

he, he... pa nisam išla samo sebe radi na seminar I danas radi smajlić!

Jučer u razgovoru sa Ninom (thnx Nina!) sam se sjetila još nekoliko stvari, sitnica...

Što se tiče varijabilnog nagrađivanja bila je zgodna napomena Resi i Haaka da se obavezno zapisuje raspored nagrađivanja pasa. Kažu da su ljudi jako zaboravni i da imaju tendenciju ponavljanja istih obrazaca nagrađivanja, iako misle da rade varijabilno Zato savjetuju da se nosi komad papira i olovka i time se izbjegne ovaj problem.

Na ruševinskim treninzima, u radu iskusnih pasa znali su pustiti i po 10-ak ljudi da se kreću ruševinom nebi li im još malo otežali sa dodatnim mirisima. Napominjem da se radilo o zatvorenoj ruševini sastavljenom od jednog hodnika i 10-ak prostorija tako da smo mi gledatelji bili dosta natisnuti, skupa sa psom koji je radio, u ne tako velikom prostoru. Zgodna stvar koju bi i mi mogli ponekad provježbat.

Stekla sam dojam, da na treninzima ne paze na nikakve idealne uvjete ili "sterilnost" (osim kad su u pitanju problematični psi). Jednostavno očekuju od pasa da se nauče nositi sa raznim poteškoćama koje bi se mogle javiti u pravim situacijama kao što je u ovom slučaju bilo kretanje puno osoba po ruševini. I paze na to kako se vodiči ponašaju u određenim situacijama da ne otežavaju psima rad. Npr. imali smo jedan mračni prostor i sjećam se da su pohvalili jednog vodiča koji se jedini sjetio izdaleka svojom svjetiljkom malo osvijetliti psu taj marčni dio, a da su "špotali" vodiče koji su pokušavali kao rakete poslati svog psa u taj isti prostor (budući da je mrak, trebalo bi pustiti psa da se sam pažljivo kreće u prostoru, a ne ga nabrijavati pa da se ozlijedi) jer je zaista bilo pasa koji bi u punoj brzini zbog postavljenih prepreka padali na nos u tom mraku.

Pitala sam ih što sa psima koji nađu markiranta, lociraju ga, ali ipak odu iz prostorije na minutu pa se vrate i onda počnu nakazivati. Rekli du da to psi rade iz uglavnom 2 razloga:
A) izađu van da još jednom provjere situaciju i pročiste nos
B) krajnja točka traženja jest da pas dobije svoj plijen koji je kod drugog čovjeka. Budući da su psi genetski selekcionirani tako da ne rade ništa nažao čovjeku, onda nekim psima u početku zna biti zeznuto "naskakivati" na svoj plijen koji je kod čovjeka što im može biti kao da naskakuju na samog čovjeka.
Iskreno, ne mogu se sjetiti da li je bio i treći razlog, no u svakom slučaju rekli su da taj "problem" nebi trebalo posebno rješavati već da on ne stane tijekom vremena i vježbom sam od sebe.

Što se tiče rada na kutiji, psi između kopanja i lajanja uvijek izaberu aktivnost koja im je ipak malo draža. Zato oni onda paze da npr. psa koji voli kopat više nagrađuju kada laje i obratno, nebi li dobili kakav balans. Unatoč tome što je krajnji cilj da čovjek bude psu samo izvor mirisa, na početku markirant u kutiji može bodriti psa ako je on nesiguran ili npr. neće kopati pa malo markirant pomakne materijal i kad se pas približi hrabri ga da nastavi kopati. U svakom slučaju, rade na tom balansu između kopanja i lajanja iako kažu da jako malo pasa dođe do te točke da kopa i laje istovremeno.

U razgovoru sa Romanom, saznala sam da danas pune bodove se navodno dobiva samo ako pas laje i kopa. Znači, može vam pas samo lajati, ali nećete dobiti tako velike bodove kao i da još malo kopa uz to lajanje...

Tijekom jednog treninga, jedan od pasa je počeo nakratko lažno nakazivati... Pitala sam Haaka što oni rade u tim situacijama i rekao je: ništa! Tome ne pridodaju pozornost, a kad pas vidi da od toga nema povratne informacije obično problem nestane. Jednostavno puste psa da sam skuži da od toga nema kruha

Što se tiče šuma, još sam se sjetila nečeg što se tiče onog rada psa u obliku osmica...

Oni usmjeravanje ne rade na kante već na ljude na način da imaju dva čovjeka na cca 30m od vodiča koji je u sredini sa psom. Jedan čovjek zove psa, vodič pušta psa, a osoba koja ga je zvala ostane stajati i kada pas se njemu/njoj približi, počne se po šumi kretati oko nekog grmlja/ drveća nebi li je pas slijedio i tako napravio poluluk (koji nije jako velik) i u trenutku kad je pas opet u smjeru vodiča, vodič ga poziva. Kako se pas približi vodiču, vodči ga samo prosljedi na drugu stranu, a u tom trenutku onda druga osoba pozove psa te se čučne iza nekog grma i kad pas dođe i malo laje, nagradi. Postepeno onda povećavaju broj osoba na 3 i 4. Uglavnom, tako oni pokušavaju naučiti psa da radi te osmice, a rad na kante smatraju da nema smisla.
Isto tako, rekli su da vodiči trebaju paziti na govor tijela jer njima mogu jako pomoći psu da pas skuži u kojem smjeru treba "zavinuti" osmicu kada da traži...

Imali smo i jednog australca koji nije htio lajati ili se približiti stranim osobama u traženju. Sa tim psom nisu radili na način da su bodrili psa da se približi osobi ili igra sa osobom, već bi markirant samo spustio igračku pokraj svog tijela, a pas ako je htio igračku morao se sam odlučiti približiti osobi. Isto tako markirant je morao paziti da ne gleda pas u oči, ne radi brze pokrete ili preglasno hvali psa.

Kod položaja markiranta oni preferiraju da se radi u sjedećem ili ležećem položaju i da se u tom položaju nagradi psa. kažu da ljudi imaju tenedenciju, kod nagrađivanja, odmah "iskakati" iz čućećeg položaja i pri tom se psa može preplašiti ili jednostavno mu manje dati do znanja da je čovjek na tlu ono što se traži.

Bila je i jedna vježba za nos.
Dovedete psa na točku traženja, cca 30m ispred njega je osoba koju on vidi i koja se počne lagano odmicati u suprotnom smjeru (hodajući, ne trčeći) tako da je pas cijelo vrijeme vidi. Pustite psa, on se zaleti na tu osobu, no par metara od tog puta prema hodajućoj osobi je postavljen drugi markirant, skriven u travi, a pazi se na smjer vjetra tako da psu vjetar sigurno donese miris tog skrivenog markiranta. I onda imate scenarije da se psi zalete do hodajuće osobe, kad shvate da se ona neće čučnuti, krenu tražiti, a kasnije jednostavno prije nego uopće dođu do hodajuće osobe, skuže da im neki miris dolazi sastrane i krenu u traženje te druge "nevidljive" osobe. Ali je bitno da vjetar puše tako da psu miris donese, a smjer vjetra je okomit na smjer psa koji se kreće po tom putu (taj put ne mora biti u klasničnom smislu riječi put, već može i biti nekakav čistiji prostor u šumi, samo da nije žbunje kroz koje se pas mora probijati ili da ne vidi osobu od drveća kako hoda).

Božena trebalo bi se dogovoriti za neko predavanje na jesen...zadrži misao

elena wrote:

Kira nema izrazen plijenski nagon, a ako se ne igras s psom neces ga ni potaknuti. To znaci da za nju ne bi bilo sanse?! Da, cudno je da nisu malo pojasnili. Ako pas nije lud za igrom ili igrackom, zasto bi je isao traziti?

Dakle, unatoč tome što se većina nije slagala i/ili nije shvaćala zašto se nije dobro igrati i natezati psima, svi smo zaključili da su nam metode Resi i Haaka ipak dobar podsjetnik da treba gledati svakog psa pojedinačno i da neki pas najviše uživa nositi igračku pa će ga se poticati u tome, neki se voli valjati u igračku pa će ga se u tome poticati, neki se voli natezati pa će se natezati sa njim, neki voli aportirati pa će mu se bacati nekoliko puta lopticu...

igra sa psom može imati razne oblike i koliko god nama bilo zgodno natezati se psima i nama se to činilo to nekako naj, naj,naj ima dosta pasa kojima to i nije tako super i što na kraju zaista bude "naučeno" ponašanje kako bi rekli Resi i Haak... ipak je pas taj koji bira motiv i mi bi se psu trebali prilagoditi.

Rečeno je da su i njih dvoje bili "alergični" na rad sa hranom... osobno, nebi rekla da su alergični, već kao što su i sami rekli, vidjeli su jako malo ili nimalo pasa koji odlično rade na hranu i to je razlog iz kojeg oni ne vjeruju u hranu... Iskutsvo ih je nekako odvelo u tom smjeru...

[quote="Mirela"]

elena wrote:

[color=green]Raspoloženja koja opisuje za njega postoje u svojevrsna 3 stupnja. Najbolji za rad je upravo onaj u sredini tj. 2. Treći je kad je pas toliko u nagonu da se ne može skoncentrirati i kad ne upija kako treba, prvi je upravo suprotno. Treći kao da je previše u drive-u pa nema mozga. Drugi je onaj koji on želi postići...

U mojoj grupi Miloš jest spomenuo ova 3 stupnja različite razine energije.

Inače, što se tiče samih vježbi poslušnosti i prepreka, to nismo puno radili (prepreke sa njim uopće nismo).

S njim smo više razglabali o nekakvim temeljima njegove metode, znači samo kako postići taj određeni dobar feeling u psu tijekom rada, kako postići taj visoki stupanj energije u kojem se pas jako dobro osjeća i koji mu omogućava da jako dugo i fluentno radi. S tim, da se to stanje polako izgrađuje.
Kaže, da kada to se ide "izvlačiti" iz psa, dobiješ nagli rast, ali i nagli pad energije. Pomoću njegove metode, to "čuvstveno stanje, životna energija", kako on to zove, se polako podiže, ali kada se podigne puno duže se zadrži na tom visokom nivou i puno sporije opada. Isto tako, rekao je da mi iz psa ne izvlačimo i ne možemo izvući ništa što on već nema u sebi.

Kada je uspoređivao kliker rad i njegovu metodu, rekao je da je osnovna razlika ta da u kliker metodi nagrađuješ razum, a u njegovoj metodi prvenstveno emociju, energiju. U kliker treningu postigneš da pas jako brzo nešto nauči, pas bude u početku jako oduševljen jer je nešto nauči, ali uskoro se pas počne dosađivati tim starim znanjem i kaže, da kada gleda kliker pse na natjecanjima, prva 2 natjecanja su super, a onda im performanse polako počinju opadati.
Za razliku od klikera, kod njega se prvo nagrađuje ta dobra pozitivna energija, a učenje dolazi kasnije. Time dobiva da pas želi i voli raditi jer se jednostavno dobro osjeća kada radi i želi u tom stanju što duže ostati. taj proces puno duže traje od klikera, ali psi zato tijekom vremena rastu i rastu u energiji pa je i manja vjerojatnost da će doći do opadanja performasni u natjecanjima.
Inače, unatoč ovakvim njegovim usporedbama s klikerom, u njegovom radu ima jako puno kliker principa i shapinga, i modellinga i svih ostalih čuda operantnog kondicioniranja. Napravio je jednu jako zgodnu kombinaciju stare i nove škole

Za operantno kondicioniranje kaže da se tu nema što razglabati. Ono je znanstveno dokazano, činjenica koja pali i da kao kinolozi se moramo educirati u tom smislu i što više o tom naučiti i pročitati. I što više raditi sa psima i ponavljati, ponavljati, ponavljati radnje i vježbe...

Kaže da je jako bitan protokol i naša samodisciplina po tom pitanju. Protokol može puno pomoći psu da shavti koji rad sada slijedi i da se podigne energija na željenu razinu. Budući da imamo 3 discipline rekao je da možemo slobodno imati 3 razna protokola za 3 razne dicipline, ili čak posl i prep staviti pod isti protokol. No, protokola mora biti. Najčešće u obliku stvaljanja određene ogrlice i povodnika psu te radnji koje pri tom koristimo.

I da se u rad ne ide dok pas nije koncetriran na nas i dok nije u dobrom energetskom stanju.

Unaprijed se ispričavam, ako sam nešto vam krivo prevela ili ja njega shvatila, dosta sam se mučila sa slovenskim jezikom tijekom predavanja

Božena:

Ovo sa šumama sam radila na treninzima i to je jako dobro.

I onda dobijete suca koji ništa ne razumije kao moj na zadnjem ispitu u Austriji. Naime, Gunna mi je revirala sama od sebe i to savršeno: kad bi jednu stranu potpuno pretražila preusmjerila bi se sama od sebe i krenula sama na sljedeću. To je u zadnje vrijeme počela često raditi. Ja - oduševljena.
I dođe tako kraj ispita i ja vrtim veeelike bodove u glavi kadli sudac kaže: minus 10 bodova na opći dojam. Ja zabezeknuta i pitam zašto (prvi put u životu sam pitala od suca objašnjenje), a on meni; pa, pas previše samostalno revira Ja ga pitam, dobro a što je loše? A on meni, pa to. Nemreš bolivit
Uglavnom, sudac - sjedi: jedan
No, mi znamo što želimo i to je bitno

Evo društvo , danas sam se vidjela sa Milošem i dogovorila sam seminar načelno za jedanaesti mjesec . Detalje i točan datum ćemo još dogovoriti .
Zadovoljni ?

i više nego zadovoljni!!! moram na instrukcije iz slovenskog, sramota...

Miloš jako lijepo priča hrvatski tako da se ne trebate bojati za nerazumijevanje (slajdovi će najvjerovatnije biti na slovenskom ali predavanje vjerujem na hrvatskom)

JEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEJ! Jedva čekam!