Bringsel i varijacije na temu

nemam pojma možda se Vedran sjeća....

Tanja wrote:

[Je li se sjećaš zašto su rekli da je bitna ova faza? Koji je smisao toga da je bringsel skriven na markirantu i da ga pas mora pretražiti i izvući od njega?

Ja si zamišljam da je to važno kako bi se psa naučilo da je brigsel i baš on važan. Da se psa nauči da u tom trenutku nalaska osobe treba razmišljati baš o bringselu, naći ga i uzeti. Pa kad to savlada, onda mu je zapravo ful lako "naći ga" na ogrlici gdje će poslije uvijek biti. Nemam pojma... Tako si ja to mislim.

Mirela wrote:

No, mislim da, bez obzira kako radili, i iako to čak nije osnovni preduvjet koliko god čudno zvučalo, svi spasilački psi trebali bi biti "oduševljeni" ljudima

Ja, pogotovo nakon više od 10 godina gledanja spasilačkih pasa na treninzima i ispitima, zaista mislim da je najbitnije imati vrhunski motiviranog i dobro izrađenog psa. Više od pola pasa koje sam vidjela nije uopće pretjerano oduševljeno ljudima, u smislu da im se vesele kad ih nađu . Meni se čini da je psima, pogotovo onima najboljima, najveća fora to samo uzbuđenje traženja, a sad ako na kraju baš i dobe nešto, odlično, ako ne, nije im toliki problem . Kao što agilitaški psi već rade agility čisto iz ljubavi prema samom trčanju na stazi, oni koji vole poslušnost rade ju zato što ju vole, a ne primarno jer znaju da ih čeka nagrada... To naravno ne znači da u treningu treba izostavljati nagrade, već samo kažem da psi koji vole raditi, rade zbog samog uzbuđenja rada, a ne zato jer znaju da ih na kraju nešto čeka .

Iako je petsto puta lakše odškolovati psa koji ne zazire od ljudi, samo oduševljenje ljudima i dobra narav ionako nisu garancija da će pas na kraju uopće dobro raditi, pa ja ni ne razbijam glavu s time . A i ne smijem, inače bih već odustala od svega .

Sara wrote:

Ja si zamišljam da je to važno kako bi se psa naučilo da je brigsel i baš on važan. Da se psa nauči da u tom trenutku nalaska osobe treba razmišljati baš o bringselu, naći ga i uzeti. Pa kad to savlada, onda mu je zapravo ful lako "naći ga" na ogrlici gdje će poslije uvijek biti. Nemam pojma... Tako si ja to mislim.

Moj feeling je isto bio tako nešto, ali s obzirom da s klikerom možeš dok si rekao keks dobiti taj refleks uzimanja bringsela u usta, a pretpostavljam da već i ptice na grani znaju za kliker, mislila sam da u tome postoji neki skriveni, dublji smisao . Uopće ne mogu zamisliti (bar trenutno) Bajku da se vere po ljudima koje nađe u šumi i kopa im po radnim odijelima i džepovima u potrazi za bringselom, ali znam da refleks uzimanja bringsela u usta pri pronalasku mogu istrenirati u tjedan dana.

Može i tako, shvaćam što hoćeš reći

Što se tiče kontakta i brzopletosti u radu...

Dakle, ako radim na lajanje, onda od početka pa do kraja školovanja i rada psa, markirant je taj koji ima ključnu ulogu, on je taj koji daje nagradu (ne kažem da ga pas mora kao osobu voljeti poput zlatnih retrivera, ali shvati da je markirant izvor hrane ili igračke), sam pronalazak markiranta je potvrda psu da je dobro "obavio" posao i bez da mu ovaj išta da. Samim time, pas će pokušavati imati što veći kontakt sa markirantom.

U drugim metodama, pas "troši" fokus i na vodiča i na markiranta. Pronalazak markiranta je tom psu okidač da se može vratiti svom vodiču pa onda tek po nagradu do markiranta. Pa kad kažu da psi koji rade na brigsel na ruševinama imaju problema sa kopanjem, po meni nije niti čudo kad im markirant nije jedini i cijeli fokus u traženju pa samim time i želja da se dođe do njega može biti manja.

I ja sasvim mogu zamisliti u svojoj glavi kako strašno motiviran pas u šumi može osjetiti miris markiranta, i bez da ode do njega uzeti bringsel u usta i vratiti se do vodiča pa onda nabadati kasnije po tom području gdje je markirant, isto kao što se može dogoditi sa lajavcima u ruševinama. Istina, ako se jako duuugo zadrži na fazama koje je Goga opisala, onda je ta mogućnost puno manja. A i većina pasa nije "strašno" motivirana

No, baš to što bringsel malo šteka u ruševinama mi govori u kojim fazama generalno cijela metoda, odnosno "pouzdanost" šteka. Jer ako je pas 100% skužio gdje je markirant u ruševini, teško da može kasnije (1min poslije) imati problema opet sa mikrolokacijom tim više što u ruševinama i ne pušu vjetrovi čas u jednom smjeru čas u drugom kao što mogu u šumi.

Ali više od svega, zaista bih voljela vidjeti neke od tih pasa koji rade bringsel u šumi, a lajanje i kopanje u ruševini. Zar je zaista lakše raditi na 2 metode i naučiti svemu tome psa, nego imati jednu metodu i kroz nju savladati poteškoće koje ti se jave bilo u šumi, bilo u ruševini...

Mirela wrote:

Ono što mislim da žele u IRO-u je vjerojatno kombinacija lajanja koje nije premanjkavo i odlično kopanje.

Samo da se nadopunim na ovo.
Brynn, najbitniji je intenzitet, to je ono što se ocjenjuje.

U principu, što se očekuje od psa je tema kojui smo svojevremeno dobro prožvakali na predzadnjem sastanku voditelja u 10. mjesecu prošle godine.

Sjetih se da imam Zapisnik koji je pisala Goga pa evo ovdje pejstam taj dio svima:

"Bez obzira na način označavanja pojedinog psa, bitna je sigurnost i fokus koji pas pokazuje prilikom pronalaska što ne mora nužno značiti da se od psa očekuje kopanje i lajanje istovremeno, nego fokusiran stav.
Kopanje prilikom pronalaska je siguran način mikrolokacije i pas na taj način može točno pokazati izvor najjačeg mirisa ali on sam po sebi ne smije biti svrha."

Što se treninga tiče dalje tu piše:
"Postavlja se pitanje da li psa poticati na lajanje (glasom/komandom) ukoliko označava kopanjem ili ga pustiti da sam dođe do faze da prolaje. Ovdje se govori isključivo o psima u fazi učenja, a ne već izrađenim psima. Zaključak je da se voditelji moraju prilagoditi temperamentu psa te na taj način izabrati metodu pri čemu se mora paziti da pas niti u jednom momentu ne zaključi da kopanje nije dovoljno dobro te odluči otići od markiranta."

Tu sigurno nije zapisano sve što smo pričali jer je to nemoguće sve zapisati no svaki voditelj zna što smo pričali pa to dalje može sa treningašima popričati.

Da sad ne ispisujem romane ovdje...

Bozena wrote:

U drugim metodama, pas "troši" fokus i na vodiča i na markiranta. Pronalazak markiranta je tom psu okidač da se može vratiti svom vodiču pa onda tek po nagradu do markiranta. Pa kad kažu da psi koji rade na brigsel na ruševinama imaju problema sa kopanjem, po meni nije niti čudo kad im markirant nije jedini i cijeli fokus u traženju pa samim time i želja da se dođe do njega može biti manja.

Sad kužim što si htjela reći . Ali ako pas, poput Rudija, od početka nema dobar fokus na markiranta, nego ima tendenciju nakon pronalaska svoju "sreću" odmah podijeliti s vodičem, onda je "prisiljavanje" takvog psa da ostane kod markiranta teže izraditi nego motivacijsko dozivanje psa natrag do markiranta, s tim da mu njegov ljubljeni vodič još pri tome i radi društvo, zar ne ?

Usput, baš sam curama prekjučer pričala u autu da ne vidim razlog zašto se refleks uzimanja bringsela u usta ne bi mogao prvo izraditi doma, kao što prvo sami doma sa svojim štenčićima vježbamo i oblajavanje. Jednostavno doma prvo upoznaš psa s bringselom, uklikaš ga da ga uzima u usta i zatim mu se doma igraš motivacijske igre skrivača i klikaš kad dođe do tebe i primi bringsel u usta. Poslije u to ubaciš drugu osobu i dozivanje natrag sebi s nagradom. Pa onda opet stupanj dalje i tako to... Meni se to čini kao dobra ideja.

?

[quote="Tanja"]

Bozena wrote:

Ali ako pas, poput Rudija, od početka nema dobar fokus na markiranta, nego ima tendenciju nakon pronalaska svoju "sreću" odmah podijeliti s vodičem, onda je "prisiljavanje" takvog psa da ostane kod markiranta teže izraditi nego motivacijsko dozivanje psa natrag do markiranta, s tim da mu njegov ljubljeni vodič još pri tome i radi društvo, zar ne ?

Naravno, a svaka brzopletost: bringselom po glavi

Nego, mene i dalje muči taj bringsel
Naime, visi psu oko vrata cijelo vrijeme i nekako mi je poput mamca "ajde uzmi me, uzmi me, pa se veselo vrati do vodiča". Ne znam, možda kako imam psa koji stvarno voli aportirati, ja se bojim da mu sam čin aporta nebi bio jači od čina pronalaska markiranta pa svaki put kad je u nedoumici što napraviti ili mu je teško, reče sam sebi: "ah ništa, idem onda nositi aport, ionako je to najbolji dio....". Možda pretjerujem, ne znam... Možda se baš zato trebaju proći sve one faze koje su prije opisane sa markirantom i dugo dugo zadržati na tome, tako da se psu ne probudi refleks uzimanja bringsela nikad osim kad nije uz stranu osobu. Ali opet, koliko pas mora biti blesav da prije ili kasnije ne skuži foru i da jednostavno odluči "skratiti" put Ah, čari treniranja...

sad mi se čini bolja varijanta da se pas samo vrati do vodiča...

Bozena wrote:

[sad mi se čini bolja varijanta da se pas samo vrati do vodiča...

A znaš što se meni ovdje čini zeznuto? Kad vidiš psa da se k tebi vraća moraš mu u očima odmah pročitati da li se oduševljeno tebi vraća, jer je našao čovjeka ili se vraća zato jer mu je već dosta pa bi malo bodrenja ili preusmjeravanja. Dok pas treba ići, tražiti i lajati u principu znam da ga želim što dalje od sebe i često ga šuknem nazad u šumu ili preusmjerim dok je još veseo i prije nego dođe k meni. A ovako u principu moraš čekati da ti psić dođe, odradi ili ne odradi što je naumio i tek onda znaš da li bi ga najradije tutmuo u top i poslao u daljine ili trčiš oduševljeno za njim do čovjeka. Naravno da je sve pljuga dok je pas super sretan i poletan i dok mu u očima jasno vidiš žar traženja i žar nalaska. Ali kad se žar pomalo izgubi npr. u vrućem danu i dugom traženju...

Meni osobno za Monu bi više odgovarala Bringsel metoda nego Recall jer nekako ne vidim u njoj dovoljan stupanj nervoze da bi s tolikim oduševljenjem meni sigurno pokazala da je nekoga našla. Mislim da ona više uživa u rutinama i da bi joj Bringsel više odgovarao.
Ono što je mene mučilo sa bringselom je to da bi ga nekako kenjkavo primila i da bi joj ispadao iz usta dok bi mi dolazila jer bi joj zapinjala ta jedna strana brinsela koji je povezan s ogrlicom za grane. Tako da mislim da ga stvarno onako čvrsto pas treba primiti i ne pustiti bez obzira na konfiguraciju terena.
Jednom sam imala priliku gledati kako pas radi sa bringeslom koji izgleda ovako : http://www.bringsel.com/bringkobbel.jpeg

Tvrdili su mi da ga pas bez problema može staviti u usta a dok s njime trči nije toliko važno da usta drži čvrsto zatvorena jer ne može lako ispasti. Meni se to svidilo

A kada bi ja trebala raditi s Bringselom ja bi psa naučila da je to jedan običan aport za čiju zamjenu kada mi ga donese dobije hrpu igre ili nagrade. Pa bi na početku vježbala tako da mu ga bacam a on ga donosi pa da ga dajem nekome tko ne treba biti sakriven (može i stajati) a on mu ga pruža i meni ga donosi. Tek bi na kraju vježbala vračanje do markiranta od kojeg bi pas dobivao nagradu. Pitanje je koliko bi dugo bila na kojem koraku ali u principu prvo bi htjela staviti fokus na to da mi pas donosi bringsel i da mu je to cijeli smisao vježbe. Ne bi to odmah povezala sa vraćanjem na markiranta jer mi se toliko koraka čini ipak preteško psu za shvatiti a opet ne vidim problem u tome da nakon što ja nagradim psa i stavim na povodnik da ga markirant zove te da do njega dotrčimo zajedno po još jednu nagradu.
Ne znam da li ste skužili da se psa kod brinsel metode može nakon što pas označi pronalazak bringselom staviti na desetmetarski povodnik (može i nemora) te nas na povodniku pas dovede do markiranta. Ali ako ga se ne stavi imamo potencijalan problem da je pas prebrz i da se događa trčanje između vodiča i markiranta ("simo - tamo") što je kod bringsela zabranjeno. Ovo zadnje nisam sto posto sigurna. Tako je bilo prije 5 godina tako da su do danas pravila možda modificirana.

Sara wrote:

Bozena wrote:

[sad mi se čini bolja varijanta da se pas samo vrati do vodiča...

A znaš što se meni ovdje čini zeznuto? Kad vidiš psa da se k tebi vraća moraš mu u očima odmah pročitati da li se oduševljeno tebi vraća, jer je našao čovjeka ili se vraća zato jer mu je već dosta pa bi malo bodrenja ili preusmjeravanja. Dok pas treba ići, tražiti i lajati u principu znam da ga želim što dalje od sebe i često ga šuknem nazad u šumu ili preusmjerim dok je još veseo i prije nego dođe k meni. A ovako u principu moraš čekati da ti psić dođe, odradi ili ne odradi što je naumio i tek onda znaš da li bi ga najradije tutmuo u top i poslao u daljine ili trčiš oduševljeno za njim do čovjeka. Naravno da je sve pljuga dok je pas super sretan i poletan i dok mu u očima jasno vidiš žar traženja i žar nalaska. Ali kad se žar pomalo izgubi npr. u vrućem danu i dugom traženju...

Da s ovim se i ja slažem i definitivno bi mi taj problem raspoznavanja prije nego što dođe skroz do mene da skoči ili me primi za bringsel obješen na meni ili pak samo zalaje bio jedan od većih problema u vježbi traženja i definitivno bi me frustrirao.
Možda samo imam takvog psa koji rijetko ulazi u euforije pa mi je teško vizualizirati da ću ju sa tom metodom baš svaki put ubaciti u neku hiper veselo stanje da ju iz daljine skužim što mi želi reči.

Anaaa wrote:

Pitanje je koliko bi dugo bila na kojem koraku ali u principu prvo bi htjela staviti fokus na to da mi pas donosi bringsel i da mu je to cijeli smisao vježbe.

E pa upravo zbog tog dijela, da mu je to cijeli smisao vježbe, bringsel, meni je to jednako zeznuto kao što je Sari vraćanje do vodiča, odnosno pročitati kad se on zeza, a kada ne. Tim više ako počneš raditi samo kao obični aport, a prvi dojmovi su najjači, onda mi se čini dosta zeznuto reći mu: a sad ne, odsad je to samo aport kad dođeš do strane osobe i nikako više. To mi je nekakv konflikt u glavama: prije sam samo aportirao, a sad isto to moram raditi, ali tek nakon što nađem neku osobu. Ako mi je bringsel cijeli smisao vježbe, a šta će mi onda strana osoba." Ja bi preventive radi, što prije uključila strane osobe.
Ne znam, ja sam jednom doma isto tako učila Dexa nošenje tog bringsela i samostalno uzimanje, i onda me to grozničavo uzimanje bringsela u usta (i prije nego ga uspijem zakačiti u ogrlicu natrag) demotiviralo jer mi se učinilo da će bringsel biti toliko velik mu u očima da će markiranti biti u nekom stotom filmu, a ionako mu nikad nisu bili u prvom planu.

Zbog svih ovih problema, meni se najbezbolnijom metodom čini recall

Možemo ga raditi u svim mogućim varijantama, a psu daje puno veću slobodu.

Ne čini mi se da za recall pas treba imati puno veću kondiciju nego kod Bringsela: i kod jedne i kod druge metode, pas se mora prelaziti isti put, a recall nudi više. I smanjuje probleme nedozvoljenog uzimanja Bringsela u usta ako pas ne nađe ili dr.

Ali ja bi psu vjerovala da kada uzme bringsel da je našao osobu. Dok kod recalla ne bi znala trči li prema meni zato što mi ima nešto reči ili jednostavno zato što je pretražio neki dio i sada se vraća zbog toga.
Meni je taj dio kada vidim psa da se vraća a znam da nije bio dovoljno duboko gdje sam htjela da ode problematičan. Tada razmišljati da li se vraća zato da bi meni javio da je nekoga našao ili se vraća zato što je mislio da je bio dovoljno duboko i da dalje ne treba ići. Kod Bringsella je to lakše vidjeti jer vidiš da nosi nešto u ustima ako je nekoga našao a ako ne nosi onda jednostavno potjeraš da ode dalje.

Što se tiče grešaka kod preranog stavljanja bringsela u usta slažem se da bi to mogao biti problem ali vjerujem da bi se on mogao savladati sa raznim vježbicama i to mi je druga problematika od ove koju sam gore navela. Ne govorim da je lakša problematika ali barem mi je jasno kada pas označava pronalazak a kada samo trči prema meni. Definitivno bi i jedna i druga metoda na početku trebale imati dobru koordinaciju između markiranta i vodiča da markiant nekako uspije javiti mobom ili sl. da ga je pas pronašao pa da vodič ude siguran da bi pas trebao ponuditi neko ponašanje označavanja proalaska. No u svakom slučaju ja bi rado jasno željela moći vidjeti i iz veće daljine da li je pas pronašao osobu ili jednostavno trči po šumi.

Na koncu, sve ovisi koji problemi koje neka metoda nosi su nam podnošljiviji

Što se tiče recalla, ja si zamišljam da bi brzina kretanja i način povratka bio znatno drugačiji kad bi pas pronašao osobu, nego kad bi se vraćao jer je pretražio teren. Čini mi se da kada se samo vraćaju da im pogled i nos ipak još "luta" okolo po šumi i kretanje nije toliko pravocrtno. A kad bi pronašao osobu da bi pas htio što kraćim putem doći do mene (da mi što brže da signal), pa bi kretanje bilo pravocrtnije i fokus bi bio samo na meni. Pa bi se čisto iz govora tijela moglo skužiti o čemu se radi.
Naravno, kod pasa koji i inače puno pogledavaju prema vodiču i skloni su vraćanju, recall nije najbolja opcija.
Ali kao što je Mirela rekla, dok sve to pokopčaš kod psa, nadaš se da ti neće proći voz

Meni je kod recalla nedostatak upravo taj koji je Ana napisala. Lajanje i bringsel su mi nekako opipljivi, jasni... To označavanje koje pas radi je, kak bi rekla, konkretnije. Da pas poput Rudija radi na recall definitivno ne bih pola vremena imala pojma da li još traži ili mi se sretno vraća jer je nekoga našao, budući da se on u toku traženja ionako stalno sretno vraća k meni .

Učenje psa da uhvati bringsel u usta, kao i učenje da to ne radi ako za to nema razloga, stvarno mi se ne čini tako teško. Kad sam Rudija krenula učiti da mi polijeganjem označava predmete na tragu, naučio jer to brzo, radi to s veseljem i nikada mu nije palo na pamet da se poliježe bilo kad samo da bi dobio komad slasnog parizera. Isto je bilo i s Miškom kad sam je učila da traži predmete u šumi i polegne se kraj njih kad ih nađe.

Ne kažem da bringsel, kao i svaka druga metoda, ne zahtjeva neke kompleksne korake da se dobro izradi, ali meni je fakat jasnija od recalla, koji mi je još uvijek nekak u magli .

Kod recalla pas nešto napravi, nije da samo trči prema vodiču.
Ako dođe do vodiča i skoči šapama na njega ili se iznenada polegne ispred vodiča, to mi je full jasno što se dešava.

Meni se čini da će pas prije doći u iskušenje zgrabiti Bringsel u usta ako ga ovaj zvekne u trku nego doći u iskušenje da se odjednom legne ili skoči na nas u tijeku traženja.

Samo da kažem, super mi je ova tema . Toliko razglabanja, da ponekad moram 2 puta pročitati post da skužim što je pisac htio reći. Totalno uživam .

Mirela wrote:

Kod recalla pas nešto napravi, nije da samo trči prema vodiču.
Ako dođe do vodiča i skoči šapama na njega ili se iznenada polegne ispred vodiča, to mi je full jasno što se dešava.

Meni se čini da će pas prije doći u iskušenje zgrabiti Bringsel u usta ako ga ovaj zvekne u trku nego doći u iskušenje da se odjednom legne ili skoči na nas u tijeku traženja.

Ne, ma znam da pas nešto napravi, samo "to nešto" napravi tek kad dođe do vodiča. A ako čujem lajanje u šumi, odmah znam da je pas našao. Ili ga vidim da u ludom trku nosi bringsel prema meni. Ali kod recalla, kao što je Ana rekla, dok u ludom trku ide prema meni, nemam pojma da li je to zato jer mi se opet presretno vraća pa mu trebam uputiti pogled i stjerati ga da natrag traži ili je fakat nešto našao. Zato mi je bringsel konkretniji, odnosno jasniji.

Naravno, ja sve to promatram sa svoje strane, odnosno načina na koji moji pas funkcionira, odnosno koje probleme inače imamo. Vjerujem da s nekim samostalnijim psom to "lažno" vraćanje do vodiča ne bi bio takav problem.

Inače, ja ne namjeravam pretreniravati Rudija, samo razmišljam kako najbolje početi raditi s malim psom. U slučaju da je netko krivo shvatio .

Sara wrote:

Samo da kažem, super mi je ova tema . Toliko razglabanja, da ponekad moram 2 puta pročitati post da skužim što je pisac htio reći. Totalno uživam .

Nadam se samo da za godinu dana diskusija neće teći u smjeru kako najbolje pretrenirati Bajku s bringsela na lajanje ...

Ja se slažem da lajanje i bringsel mogu, a budući da ih većina koristi onda vjerojatno i jesu, opipljiviji način obilježavanja.

Nekako u cijeloj toj podjeli raznih načina obilježavanja, sve mogu podijeliti u 2 grube skupine: da li pas ostaje uz markiranta ili se vraća do vodiča. I onda gledajući tako, bringsel mi je kompliciranija varijanta recalla. Čak i ako izbrišemo pretpostavku da bi bringsel samim svojim postojanjem ispod njuške psa mogao biti potencijal uzimanja, onda kada to i ne treba, meni osobno sve te faze učenja (bez i sa markirantom) uzimanja bringsela i nošenja istog, su mi malo .

Pa mi se onda čini lakše "samo" izraditi pouzdani signal kod recalla, poput "zalaji na mene" ili "povuci me za moj bringsel". A da uopće ima potrebu otići do osobe osigurala bi se na način da bi na početku od markiranta dobio mali komadić hrane, a ovaj bi ga poslao natrag meni. Kasnije bi izbacila hranu na način da je pas svakih nekoliko puta dobije, tako da i dalje zna da postoji mogućnost da dobije hranu od osobe (i samim time bi trebao u teoriji otići do osobe svaki put da vidi dal je dobio na lutriji), ali ako i ne dobije, da zna da se vrati do mene pa ćemo skupa "srediti" tog markiranta.

Da, i meni je super kako se skupina lajavaca razlajalo o metodama koje se nikad nismo radili

Tanja wrote:

Mirela wrote:

Kod recalla pas nešto napravi, nije da samo trči prema vodiču.
Ako dođe do vodiča i skoči šapama na njega ili se iznenada polegne ispred vodiča, to mi je full jasno što se dešava.

Meni se čini da će pas prije doći u iskušenje zgrabiti Bringsel u usta ako ga ovaj zvekne u trku nego doći u iskušenje da se odjednom legne ili skoči na nas u tijeku traženja.

Ne, ma znam da pas nešto napravi, samo "to nešto" napravi tek kad dođe do vodiča. A ako čujem lajanje u šumi, odmah znam da je pas našao. Ili ga vidim da u ludom trku nosi bringsel prema meni. Ali kod recalla, kao što je Ana rekla, dok u ludom trku ide prema meni, nemam pojma da li je to zato jer mi se opet presretno vraća pa mu trebam uputiti pogled i stjerati ga da natrag traži ili je fakat nešto našao. Zato mi je bringsel konkretniji, odnosno jasniji.

Kužim, to je točno.

Tanja wrote:

Naravno, ja sve to promatram sa svoje strane, odnosno načina na koji moji pas funkcionira, odnosno koje probleme inače imamo. Vjerujem da s nekim samostalnijim psom to "lažno" vraćanje do vodiča ne bi bio takav problem.

Inače, ja ne namjeravam pretreniravati Rudija, samo razmišljam kako najbolje početi raditi s malim psom. U slučaju da je netko krivo shvatio

Moja Gunna je drugačija. Ona je npr. toliko previše samostalna i toliko se malo u traženju sjeti da postojim da bi meni njen dolazak odmah signalizirao da je pronašla.

Božena, tako nekako i ja dijelim sve to: na one koji se zalijepe i one koji nikako da se bar malo zalijepe na vodiča

Ja bih bila oduševljena da netko proba drugu metodu da imamo i ta iskustva tako da Tanjo, navijam da Bajka proba ili Bringsel ili Recall.

No, nekako, s obzirom na oduševljenje Hrvatića lajanjem, čini mi se da će se to njoj najviše sviđati

Ali Mirela nije li poanta da želimo imati psa koji ne odlazi predaleko od nas odnosno da nepotrebno ne pretražuje dio terena koji nije bio planiran

Tako da ti psi koje kažeš da su "zaljepljeni" ja bi rekla da su bolje izrađeni
Mislim da u svakom traženju pas treba pogledavati u kojem smjeru kreče vodič i planira li ga negdje poslati.
Naravno ako gleda prečesto to je isto problematično, i to je greška.
No u blizini vodiča pretrčavanje s jedne strane terena na drugu stranu rekla bi da je poželjno odnosno nužno ako želimo biti sigurni da smo pretražili cijeli teren.