Bringsel i varijacije na temu

i drugi dio: https://www.youtube.com/watch?v=dnfIB0kz8nM&NR=1


aha, pas mu samo pravocrtno trazi...

Je Petra, to je taj. Samo sto sam ja nekoliko drugih njegovih filmica vidila.

Da, to trcanje stvarno izgleda za polomiti noge... i jos ga vuce kroz sumu, suma nije ni gusta, a sta bi bilo da se jos sa granjem mora boriti

Ono koliko sam ja mutava uspjela vidjeti iz ovog filmića... meni se činilo da mu se pas vratio s bringselom tek na zvuk zviždaljke.... što je pas za to vrijeme radio? bio kod markiranta? zašto ga tako često vraća sebi? zar mu se pas ne bi sam vratio s bringselom da nađe markiranta? ili možda mora pretraživati strogo dio po dio terena kako pas ne bi "zaboravio" gdje je pronašao markiranta ako npr. potegne 200 metara u nekom smjeru?

Bozena wrote:

Pronalazak je pronalazak, pa što god to bilo, istina.

No, start u radu sa psom, i to lovačkim, na ekploziv ili na jelena i nije baš isto budući da lovački pas "genetski" vuče prema jelenu i nije mu baš potrebno puno objajašnjavati zašto je to super. Onda već na urođeni lovni nagon oblikuješ kako bi ti htio da on dođe do ekpresije: lajanje, bringsel, polijeganje itd...

Eksploziv ili lopticu ili čovjeka moraš povezati s nekakvom vrijednošću za psa (koja će se manifestirati odmah kod mjesta pronalaska ili će postojati medijator između pronalaska i nagrade, kao što je bringsel) zbog koje bi pas uopće išao tražiti čovjeka, a ne jelena u toj istoj šumi.

Znam da je lovačkog psa lakše naučiti da traži miris divljači kad je već genetski modificiran na lov... ali to nije bila bit moga maila. Smisao je bio da je pas sposoban jednako motivirano i kvalitetno pretraživati prtljagu na aerodromu u potrazi za drogom - zbog toga jer od vodiča dobiti nagradu, tražiti eksploziv po terenu - zato jer će od vodiča dobiti nagradu, tražiti po tragu da nađe predmet - zato jer će od vodiča dobiti nagradu, tražiti lopticu u šikari - zato jer će od vodiča dobiti nagradu... Pa mu sukladno tome ne bi trebao biti ni problem označiti pronalazak čovjeka zato jer će od vodiča dobiti nagradu.

Problem je po meni u tome što se odmah od početka pse trenira tako da im čovjek koga traže mora nešto značiti. On je super zanimljiva osoba, on ima najbolje nagrade na svijetu, fenomenalo je loviti ga... Ne kažem da to ne valja, samo mislim da bi s nekim psima bilo puno lakše raditi da im se čitavi proces traženja svede na pronalazak mirisa, a ne pronalazak zanimljive osobe. Jer počelo se često događati da nam psi malo "štekaju" kad im osobe baš i nisu tako zanimljive...

Vjerujem da se i sa metodom poistovjećivanja markiranta sa čunjićem može odškolovati psa za traženje ljudi. No meni je još uvijek draža, nekako toplija i ljepša za treniranje metoda u kojoj pas puni fokus stavlja na markiranta zbog samog markiranta, a ne mene kao vodiča.
Meni osobno metoda u kojoj pas dobiva nagradu od markiranta osigurava lakše održavanje fokusa na markiranta nakon što ga pronađe, lakše dobijem od psa da se odljepi od mene u traženju kada mu ja nisam sami bit te vježbe. Sa tom metodom lakše dobivam željeni omjer samostalnosti i vodljivosti, rekla bi da bi htjela da mi je pas samostalan 60-70% a vodljiv 30-40% (ovisno o konfiguraciji terena - ako je teren rijedak onda mi nije problem ako pas pokaže više samostalnosti jer znam da brzo može pretrčati teren na koji ga pošaljem kada mi se udostoji doći, za razliku od gustih terena gdje je kretanje psa ograničeno tada ako želim pretražiti teren u određenom vremenu ne mogu si priuštiti da psa ne vidim 5 minuta jer znam da ga neću stići usmjeriti na sve dijelove terena na koji se čine nepretraženima).
Te omjere samostalnosti i vodljivosti čini mi se puno lakše "naštimavati" ako je markirant taj koji daje nagradu psu.
Čak u metodama u kojima markirant daje nagradu imamo dvije metode: da je markirant nakon pronalaska aktivan (igra se sa psom i hvali ga) ili da je statičan (samo mu pruža igračku bez ikakve interakcje). I te metode su dosta različite i imala bi što razmišljati koja metoda kojem psu odgovara, no ova metoda da markirant ne daje baš nikakvu nagradu i da samo služi kao most između mene - psa i moje nagrade čini mi se dosta ekstremnom. Ne govorim da 100% neću jednog dana prijeći na tu metodu (jer tko zna koja me sve iskustva očekuju) samo za sada ne vidim potrebu jer su me prve dvije metode više sjele.


Cure što se tiče toga da onaj vodič na filmiću pusti psa i nakon 5 sec ga zove nazad to je samo jedan od načina pretraživanja i nije ovisan o metodi označavanja pronalaska (može označavati lajanjem, bringselom....). Meni osobno je to preekstreman način pretraživanja ali vjerujem da ima vodiča koji ne žele gubiti vrijeme puštajući psa da 5 minuta traži bez da ga vide i da ne znaju što je za to vrijeme pretražio. Ovakvim pravocrtnim puštanjem pas prođe sve dijelove terena na kojima može uhvatit miris markiranta i ne bi rekla da ta metoda nije uspješna no meni se čini da sputava psa u njegovom "lovu" i zato mi se ne sviđa. Meni je ipak samostalnost draža od vodljivosti ali obavezno do neke razumne mjere.

Tanja wrote:

Problem je po meni u tome što se odmah od početka pse trenira tako da im čovjek koga traže mora nešto značiti. On je super zanimljiva osoba, on ima najbolje nagrade na svijetu, fenomenalo je loviti ga... Ne kažem da to ne valja, samo mislim da bi s nekim psima bilo puno lakše raditi da im se čitavi proces traženja svede na pronalazak mirisa, a ne pronalazak zanimljive osobe. Jer počelo se često događati da nam psi malo "štekaju" kad im osobe baš i nisu tako zanimljive...

Ovo je istina.
Misliš da bi se isti efekt (markirant samo kao izvor mirisa) mogao dobiti i lajanjem, ukoliko bi mi vodiči promijenili svoju perspektivu?
Naime, ako se postavimo od početka na način: markirant je poput naprave na flyball-u, samo što pas do loptice dolazi lajanjem, a ne lupanjem, a igru pas dobije od vodiča ili u zamjenu za igračku hranu, onda se riješavamo stresa "volim te/ne volim te" te koliko se pas dobro igra sa stranim osobama itd...

Iako, sad se sama sebi smijem, jer kad sam krenula sa svojim zamijeniti nagrađivanje hranom sa nagrađivanjem igračkom, vodeći se logikom koju sam gore navela, opet sam završila na tome da mi se markiranti igraju sa psom na treningu

Anaaa wrote:

Čak u metodama u kojima markirant daje nagradu imamo dvije metode: da je markirant nakon pronalaska aktivan (igra se sa psom i hvali ga) ili da je statičan (samo mu pruža igračku bez ikakve interakcje).

Da, tako sam i ja mislila. Nisam htjela ponavljati stvari, ali smo se miomišle u postovima...

I da vas sad čujem tko prelazi na bringsel

Darja wrote:

I da vas sad čujem tko prelazi na bringsel

za vrlo kratko vrijeme, vjerojatno ja

Evo da kratko podijelim trenutačno iskustvo, možda pomogne nekome od mlađih spasioca koji možda imaju sličnih problema. Naime počela sam ponovno raditi spasioce s Willom. Razlog zašto sam uopće prestala je bilo što je njemu bilo užasno koma igrati se sa stranim markirantima, nikako to nije volio, i generalno mu je igra bila loša, i njemu taj markirant jednostavno nije bio dovoljna motivacija da ode do njega i laje. Na ljude koje je dobro poznavao radio je bolje, na strance jako loše, i jako (još uvijek) izbjegava kontakt očima s markirantom, uvijek laje nekako sa strane. Često je jednostavno znao odzujati. U međuvremenu sam ja igru jako popravila, međutim i dalje se igra dobro samo sa mnom i sa mnom mu je igra stress release i voli to i uživa u tome, no i dalje se ne voli igrati sa strancima. Zanimljivo u cijeloj priči je da on nije pas koji inače zazire od ljudi, dapače tko god mu se obrati, popne mu se na glavu i stvarno je jako druželjubiv, mnogo mnogo više od Brynn, koja recimo nikada nije imala problema sa stranim markirantima (iako mislim da ona u glavi ima jednu sasvim drugačiju filozofiju). Između ostaloga, on je jako okrenut na mene i ja sam mu u radu najbitnija u životu. Pokušala sam čak da ja ne radim ništa, da se uopće ne igram s njim, da svu nagradu dobije od markiranta, ali nije pomoglo. Tako da sam zaključila da je njemu igranje s markirantima jednostavno prestresno i odlučila da za njega markirant postane kao što je Božena napisala flyball aparat te on samo mora doći i lajati da bi dobio igračku, bez riječi, bez prevelike motivacije, markirant ga za sad samo kratko zazove da bi on skužio gdje je, i onda vraća igračku meni i ludo se igramo. Za sada stvar jako dobro funkcionira, iako ne radimo dugo, pa čisto da stavim bubu u glavu bilo kome tko možda ima sličan potencijalni problem. Vrlo vjerojatno ću u jednom fazi kada učvrstim lajanje na markiranta čak preći i na to kako Tanja radi, da dolazim do markiranata i tamo se igram s njim, ovisno o tome kako će napredovati. Ono što sam odmah primijetila je da je puno sigurniji u to što radi kada pohvala i igra dolazi isključivo od mene, a ne od strane osobe.
Evo updejtat ću vas redovito o napretku, ako vas zanima.
Ako ne uspije probat ću bringsel, lol

Ajde Nina obavezno javljaj o napretku

Nina, Darja mi je rekla za ovu priču i za to što je bilo na seminaru i činjenica je da se tu možda može tražiti neki razlog Bixovog ne lajanja na strane markirante. I sad sam u fazi da razmišljam da pređem na 'automat markirante', jer sigurno ima nešto i u tome da Bix ne voli igru sa stranim markirantima i znam da u igri sa stranim markirantima jedva čeka da zgrabi igračku da ode.
E sad...ima jedan detalj koji mi kvari cijelu tu koncepciju...i zbog kojeg sumnjam da je kod Bixa problem možda ipak teži. U nekoliko navrata mi se dogodilo da je on lajao na stranog markiranta ('valjda to traži od mene, u zadnje vrijeme non stop neki čudni ljudi, a ova tamo želi i da na njih lajem pa neka joj bude'), ali nakon što odlaje i dobije igračku (jednom je čak otišao prije nego je uopće i uzeo igračku) on odlazi dalje u traženje jer u njegovoj glavi taj pronalazak ne znači pronalazak. Njemu je to samo nešto što 'valjda moram odraditi' i on nakon toga ide dalje tražiti, ne vraća se meni. Jednom je nakon lajanja dobio lopticu od stranog markiranra na automat principu, nakon toga je Bix trčao kao prema meni i na 3m od mene pljune lopticu i projuri pored mene i dalje ode tražiti.
Mislim da je to dokaz da je problem ipak teže prirode...ili se varam? On doslovno smatra da strani markiranti nisu ti koje on traži. I točka.

Kako da ja bijeloglavom, jajčanom psu objasnim da je i strani markirant taj kojeg mi tražimo

Brynn wrote:

Tako da sam zaključila da je njemu igranje s markirantima jednostavno prestresno i odlučila da za njega markirant postane kao što je Božena napisala flyball aparat te on samo mora doći i lajati da bi dobio igračku, bez riječi, bez prevelike motivacije, markirant ga za sad samo kratko zazove da bi on skužio gdje je, i onda vraća igračku meni i ludo se igramo. Za sada stvar jako dobro funkcionira, iako ne radimo dugo, pa čisto da stavim bubu u glavu bilo kome tko možda ima sličan potencijalni problem. Vrlo vjerojatno ću u jednom fazi kada učvrstim lajanje na markiranta čak preći i na to kako Tanja radi, da dolazim do markiranata i tamo se igram s njim, ovisno o tome kako će napredovati. Ono što sam odmah primijetila je da je puno sigurniji u to što radi kada pohvala i igra dolazi isključivo od mene, a ne od strane osobe.

To je to što stalno govorim - učenje psa da pronađe miris, a ne osobu . Je li se sjećaš da nam je čak i Markec na seminaru za Ramosa rekao da kod njega motiv za lajanje treba prebaciti sa osobe na lopticu ili hranu? Doduše iz čisto drugih razloga, ali upravo zbog toga da se pronalazak za Ramosa učini manje "osobnim" .

petra wrote:

Jednom je nakon lajanja dobio lopticu od stranog markiranra na automat principu, nakon toga je Bix trčao kao prema meni i na 3m od mene pljune lopticu i projuri pored mene i dalje ode tražiti.

Po meni ovdje šteka odnos između tebe i njega, a ne traženje stranih i oblajavanje. Pas je tražio = u redu, lajao = u redu, uzeo igračku = u redu, vratio se do vodiča, izignorirao ga i odjurio na traženje = nije u redu. Red, rad i disciplina - briga me što želiš dalje u traženje, izvoli doći tu i nastavit ćeš dalje tek kad ti ja tako kažem.

Točno sam ti tako nešto htjela napisati Petra ali me Tanja preduhitrila. Nisam sigurna koliko se možeš pouzdati da aktivni markiranti možda ipak NISU Bixov problem jer ako se ne varam on tebi u početku ionako nije bio sretan vraćati igračku. Vi to jeste riješili, ali po meni pas kojemu to nije prirodno stanje, vraćanje nečega vodiču, i ako to nije riješeno u dovoljno ranoj dobi (a Bix je već bio relativno odrastao u to vrijeme), sigurno nikada neće toliko u tome uživati tako da je lako moguće da je jednostavno odlučio malo stres releasa i odignorirati te tvoje iritantne prohtjeve za vraćanjem igračke. Meni se čini da je ovo s markirantima kao stresom problem o kojem trebaš definitivno razmisliti, ne može škoditi, posebno jer ima dosta nekakvih paralelnih sličnosti između muškaraca kod kojih se to javlja - dvije vrećice među nogama, oboje su maze u normalnom životu, sve neki parametri prema kojima nikada ne bi posumnjala da je igra sa stranom osobom problem. Willu je najveća nagrada igra sa mnom, Bixu je možda najbitnije da on igračku dobije. Znam da moja Brynn funkcionira na taj način. Njoj se živo j... za markiranta i njegovo igranje, od samog početka, ali joj to nije toliki stres jer toliko želi tu igračku dobiti za sebe da će sve progurati samo dok ne dođe do nje. Ali njoj da je markirant actally super - ma jok. Ludiranje na motivaciji - naučeno ponašanje. Kod nje uopće nije stvar u markirantu. Ali kao što rekoh, nagon za igračkom je toliko jak i toliko je prokleto posesivna da je u njenoj glavi to - j... mater, uzeo si moju igračku i izvloliš mi je vratiti natrag, gade jedan bezobrazni. A s vremenom je nekako naučila da je traženje dosta fora i tako su stvari krenule. Nekako mi se čini da je Bibi sličan, on bi si isto sve što dobije zadržao za sebe, jedino što je muško i ima jaja i onda mu je sve to veliki stres, i jadan on i sve to kako si oni to u glavi zamišljaju. Ne znam, možda meljem gluposti, ali eto, razvijamo teorije. Sigurno ne možeš ništa izgubiti ako probaš ubiti markirante u njegovoj glavi i okrenuti mu cijelu priču. S tim da onda mislim da bi ti bilo posebno sada bitno raditi tu priču upravo na strane markirante, znam da se to stalno trudiš, ali možda je sada za klik u glavi baš to potrebno.

Hm...što se tiče vracanja igračke...da, kad je bio mali smo imali taj problem, ali taj problem je bio povezan s odlaskom na vez (!!!!), a ne na vracanjem igračke meni. I to mogu tvrditi 100%. Jer kako je on bio lud i htio pobjeci dalje, a next pas ide raditi ja sam ga kao malog panično išla svezati da mi ne zbriše...kada smo to pohvatali i od kada nema paničnog vezanja i kada dobiva nagradu na vezu...nema nikakvog problema s vračanjem igračke. Dakle on danas igračku vraća u 100% slučaja bez natezanja i moljakanja i hvatanja i ne znam što i radi to jer želi, a ne jer mora...On se obožava igrati samnom i u svakodnevnom životu i u traženjima tako da ću morati pobiti ovu teoriju. Nažalost. Jer bi ja vrlo rado voljela da je uzrok svemu tome tvrdoglavost i da juri dalje tražiti iz 'bahatosti'.

Kada radi sa poznatim markirantima NIKAD to ne napravi, koja god da je igračka u igri on trči meni i igramo se. I ide dalje tek kad kažem 'Idemo dalje tražiti?', dakle niti igru samnom ne prekida. (i s večinom nepoznatih isto vrati, ali jedno 2-3 primjera sam imala kada je htio odjuriti dalje)
Kada se to s lopticom dogodilo da ju je pljunuo, ja i jesam njega pozvala i on je morao doći do mene i došao je. Trenutno nisam mišljenja da je ovo nešto što je dio odnosa mene i njega koji treba popraviti jer mislim da je uzrok tome upravo ono što sam rekla...'za njega to nije pronalazak'.
Nakon što poželi to napraviti i otići dalje ja njega pozovem i naravno ne dam mu da ode dalje, ja s tim neću ništa postići...jer u njegovoj glavi i dalje taj strani markirant neće biti pronalazak i odradit će ga na drugačiji način od poznatog markiranta što ja naravno ne želim.

Teoretski, ja mogu njemu reći 'mali, doći ćeš do mene nakon svakog pa makar te lovila po šumi' (šalim se), ali time neću riješiti problem koji postoji u njegovoj glavi, a to je da to nije bio pronalazak. A na dulje staze mislim da je jedino rješenje riješiti pravi problem, a ne posljedicu tog problema. Odlazak u daljnje traženje je posljedica!

Moram samo nešto reći...nemojte misliti da sam tip osobe koja ne želi priznati da možda ima loš odnos sa psom pa da zato tu trkeljam gluposti samo da dokažem da to nije razlog. Nego u ovom slučaju sam 100% uvjerena da to nije naš problem. Tako da nemojte zbog toga što pobijam ponuđena rješenja odustati od predlaganja novih rješenja jer ih i dalje trebam Samo u ovom slučaju znam da to nije problem.

Definitivno planiram pokušati s automat markirantima, kako ih Tanja zove, jer mislim da baš ništa neću time igubiti (čak i da to nije rješenje za mene) jer sam sigurna da je njemu igra samnom bitnija od one s markirantom.
Za sat i pol idem na Darjin trening raditi na ove nove mlade spasioce pa ću vam poslije podne reći kako je bilo I next tjedan planiram kod Vedrana (i tamo je puno novih) i po klubu ću malo hvatati ljude samo da Bix malo laje na njih pa ćemo vidjeti što će se dogoditi. Update-at ću vas

Petra, ja sam 100% sigurna da su njegov osnovni problem strani markiranti, pogotovo ako izgledaju jako veliko. To se potvrdilo kroz niz treninga. Na malu Leu (Davorovo dijete, 5. razred) prošli put jest lajao no kako si primijetila, nije to bio onaj lavež kad je on 100% in. Na Davora svojevremeno, a Davor je visok i krupan muškarac (Davore, pritom ne mislim debeo ), imao je više problema i od njega je klisnuo te nije niti pokušao lajati, a čak nije da ga je vidio prvi put.
Na ispitima gdje se iskombinirala situacija s potpuno nepoznatim ljudima i nepoznatom situacijom, klisnuo je od svih.
Na temelju toga, ja se zbilja slažem s tobom da za njega to nije pronalazak ali također mogu zaključiti i da u njegovoj glavi postoji neki konflikt s nepoznatim ljudima.

Eh sad, ako su poznati, on kaže: "Ok, tu nema frke, tu je igra i zabava zagarantirana i siguran sam."
No, kad se tu ukrca neka potpuno strana osoba, Bixu je možda u glavi jedan veliki "Hmmmmm...." i odustane jer je veća šansa za zabavnu trku po šumi nego možebitnoj "zabavi" s tamo nekim sumnjivcem koji pruža izlet u nepoznato.

Možda se problem može riješiti ovime što Tanja predlaže: da se Bix prestane igrati sa markirantima i da mu oni samo dobace lopticu te time prestanu biti konfliktni u tolikoj mjeri jer prestaje kontakt sa njima.
Treba probati i ako to upali, onda vjerojatno imamu rješenu situaciju sa dosta pasa koji imaju taj problem.

Ali ja bih na tvom mjestu definitivno paralelno radila nešto sliučno što je Ana radila s Monom... Ana je u svakoj šetnji izmolila masu ljudi da Moni daju hranu. Ja bih na tvom mjestu isto tako milion ljudi izmolila da mu samo bacaju lopticu. Tu mislim da totalne strance u šetnji na koje ne možeš raditi lajanje. Samo bacanje loptice i to je to.
A da svi ostali koji nešto rade sa psima traže x laveža za tu lopticu.

No, ovo sa totalnim strancima ne bih nikako zanemarila...

Nina i Petra i meni se sviđaju vaši prijedlozi promjene nagrađivanja pasa, definitivno nas morate izvještavati o napretku
Ono što bbi ja još možda predložila su dvije stvari:
1. Da markiranti za početak ne budu sakriveni daleko već na cca 10-30m od vas. Tako da vi i pas imate vizualan kontakt odnosno da se pas ne osječa sam iza sedam gora i sedam dola sa tim "strašnim markirantom". Mislim da će tada puno rađe izignorirati markiranta nego ako se nalazi u vašoj blizini. Tek kada bi riješila taj konflikt na koji sumnjate onda bi krenula korak dalje. Petra kako je Bix već izrađen pas možeš ga pustiti na jednu stranu gdje nema markiranta (ili gdje je poznati markirant ali daleko) pa prosljediti na onu gdje je strani markirant ali da je blizu tebi. Tek kada se taj problem prestaje pojavljivati kada je markirant u blizini ubacila bi skrivanje markiranta na mjestima gdje me pas ne vidi (npr. opet za početak u nekoj šikari gdje je opet blizu ali me ne vidi i tako dalje..)
Također da ne očekujete da na početku puno laje da bi dobio nagradu (kada po ponašanju vidite da je normalno označio pronalazak onda počnite produživati lajanja. Jer sigurno je problem taj da na te strašne markirante ppsi ne žele pokazivati dominaciju lajanjem.
Markiranti po mogućnosti neka leže na trbuhu ili budu pokriveni, pa tek onda da se legnu na bok i tek na kraju čuće ili sjede. Za početak da odmaknu glavu sa strane i da ne gledaju u psa te tek na kraju da uvodite sjedenje ili čučanje sa gledanjem u psa.
Mislim da bi to bio neki ziheraški način pristupa ako sumnjate u problem koji ste naveli.

2. Kao što je Mirela navela sigurno ne bi izbacila vježbu bacanja igračke od stranih osoba iz normalnog života psa (kako vaši psi nemaju vidljivog problema sa socijalizacijom i prilaskom psa stranoj osobi možda ne trebate koristiti hranu već je dovoljna igračka no to osjetite same). Npr da odete na agiliti natjecanje te zamolite neku psu stranu osobu da vam se pridruži i iz čista mira baca psu igračku a vi da ga ignorirate odnosno samo stojite u blizini (i time dajete psu sigurnost) i promatrate njihovu igru. Nakon što vam to ide izvrsno i psi se na to naviknu neka te strane osobe ubace traženje izvođenja trika prije bacanja loptice, zatraže od psa da se vrti ili legne i sl. pa kada takve stvari rado radi krenuti da zatraži od psa da zalaje prije bacanja loptice. I na tome triku lajanja duže se dalje zadržite.
Kako sam imala i imam plahog psa ja sam brdo vremena provela sa izvođenjem ove druge vježbe u životu psa, ne govorim da nisam imala problem koji vi imate zato jer je ovo pomoglo no mislim da ne može štetiti već samo pridonjeti stjecanju dobrog iskustva koje je upotrebljivo u vježbi traženja.

Ana, sve savjete prihvačam i sigurno ću na njih obratiti pozornost jer sam ja ipak teški ziheraš (mislim da to svi znaju ).

Moram prinzati da ću se po pitanju druge točke morati malo više potruditi jer kako sam u jedinici agy-a još i kako sam u npr.SLO samo jedan manji dio dana u biti nema puno praznog hoda, drugi imaju svoje pse, niti znam puno tih ljudi, ali dobro, nema isprika...potrudit ću se.

Što se tiče jučerašnjeg treninga...Bix je radio na 3 nova markiranta, 2 su bila na 60m, te zadnji na 20tak metara. Dosta je tražio između pronalaska što sam i htjela. Na sva 3 je lajao dosta dobro, na prva dva i dosta dugo (ali slučajno je tako ispalo, nije bio plan), ali OK i to mi je dobra potvrda da neće otići bez obzira na moguću nesigurnost. Igarčka mu je samo bila predana bez ikakve veće interakcije i to je to.

Teško je sada išta reći jer sigurno je potrebno vremena da i on skuži da neće biti te igre, a kad to skuži vjerujem da ću osjetiti sigurnije lajanje i tako to... (iako je jučer lajanje bilo dosta dobro)...vidjet ćemo.

Nina će napisati svoj dio, ali znam da je jako zadovoljna s napretkom. Ja sam Willčeku jučer 1x markirala i bio je 90% vremena lajanja fokusiran na mene, a 10% je lajao malo u stranu.

Petra, ja nisam rekla da Bix generalno ima problem s vraćanjem igračaka, odnosno s odnosom s tobom, nego sam izdvojila upravo tu jednu situaciju koju si opisala i rekla da mi se baš za taj opisani trenutak ne čini da je bio problem u tome što si ti navela, već u tome da je možda htio nastaviti u traženje. To stalno gledam na treninzima, psi koji su nabrijani na traženje nemaju strpljenja doći do vodiča i odraditi slijedeće puštanje u traženje, nego zbog toga što znaju što slijedi odmah pljucaju igračku, okreću se i pokušavaju zbrisati dalje u šumu.

Iako postoji mogućnost da Bix to traženje još uvijek radi isključivo zbog sebe, pa kad se nađe u situaciji da onoga kog nađe ne smatra dovoljno vrijednim svojeg truda (čitaj lajanja), radije odlazi. A to ipak je stvar odnosa. Jer bez obzira što naši psi rade na motivaciju, svejedno uvijek u životu dođu trenuci kad nešto moraju napraviti samo zato jer mi tako želimo, iako im se to ni najmanje ne sviđa.

Da, slažem se...u agy sam trenutno u fazi 'majku ti tvoju napravit ćeš to kako sam ti rekla, a ne prvo kroz tunel, a onda što sam ti rekla' , a za spasioce još nisam došla u tu fazu iz razloga što vidim da postoji konflikt, barem ja to tako vidim, i onda i dalje riješenje ne vidim u ovome da idem na autoritet nego da treba riješiti uzrok tome jer ne mislim da je uzrok 'ovo nije vrijedno mog truda pa ću otići' nego po meni zbilja postoji nesigurnost/strah/nepovjerenje/nešto/...

Ukoliko mogu dobiti da bez 'moraš to napraviti' dobijem da on želi lajati na stranog markiranta želim prvo pokušati tim putem.
Jer što se spasioca tiče...u životu mi se od njega nije dogodilo da kaže...'ja ne bi tražio', u životu nije njuškao u traženju, digao nogu, pokazao mi srednji prst , stvarno nikad....i kada sve to uzmem u obzir mislim da je logičnije da očito postoji neki problem kojim se trebam pozabaviti nego da to idem riješiti na način 'moraš lajati' jer tako samo produbljujem konflikt koji očito postoji.
Jer ako mi NIKAD ne radi to 'pljujem igračku i želim ići dalje tražiti', a napravio je kad je strani markirant bio u igri...očito ima veze sa stranim markirantom. Jer moj problem nije to što on želi dalje tražiti, a da nije vratio igračku, moj problem je generalno strani markirant, a kad taj problem bude shvačen i riješen neće biti ni toga da pljune igračku i ide dalje.

Iskreno, više nisam sigurna Tanja da li pričamo o istoj stvari